Zeleno je „in“

Upeklo je zadnjih dana, a mene duša boli kada u vrtu gledam blitvu koja se prži na vrelini sunca. Kada vani ugrije, blitva povene i teško se nosi sa temperaturama iznad 30 stupnejva.

Ta skromna mediteranska princeza (blitva, lat. Beta vulgaris var cicla) je ustvari dvogodišnja lisnata biljka koja se pretežno uzgajala u priobalnim područjima iako je danas našla svoje mjesto u „kontinentalnim“tanjurima. Postoje dvije osnovne vrste – prva ima velike, zelene i „raščupane“ listove na relativno maloj bijeloj stabljici (takva je u mojem vrtu), a druga ima manje listove na velikoj i mesnatoj stabljici (takvu ćete češće naći na policama supermarketa).

Kao i sva zelena lisnata povrća, i blitva je niskokalorična biljka (100 g kuhane blitve ima 20 kcal – Wikipedia ) bogata magnezijem, željezom, te vitaminima B i C. Važnost takvog povrća u našoj prehrani je velika, te bi se trebali naći na stolu barem tri puta tjedno.

Na kraju jedna sitnica vezana za kuhanje svog zelenog povrća (uključujući i blitvu) – važno je kuhati u velikom, dubokom loncu i povrće uvijek staviti u kipuću vodu – što se brže skuha, ostati će „zelenije“. Na zelenilo povrća pri kuhanju utječe lužnatost vode (kontra učinak daje kiselost) – ako je voda lužnata, povrće će zadržati svoju boju, to znači da se pri kuhanju svog zelenog povrća može dodati malo sode bikarbone.

I sad jedan recept s mog stola (kojeg sam konačno uspjela zapamtiti J):

Štrudla s blitvom i mrkvom

Potrebno je:

Oko ½ kg blitve (popariti)
3 srednje mrkve
1 velika glavica luka ili 2 poriluka
Vrhnje za kuhanje
Sol
Papar
Ljuta paprika
2 dl mineralne vode
Kore za savijače
Ulje

Prokuhati blitvu. Luk isjeckati sitno i popržiti na ulju, kada postane staklast dodati naribanu mrkvu, te posoliti i popariti (pri tom ne trebate štedjeti). Ocijediti blitvu i na grubo je isjeći, te je dodati u mješavinu luka i mrkve. Kratko pirjati, te ako je potrebno još začiniti, te dodati malo mljevene ljute paprike i malo vrhnja za kuhanje može se probati i s kiselim vrhnjem).

U zdjeli razmutiti 2 jajeta, te dodati vrhnje za kuhanje (ili kiselo vrhnje).

Odvojiti kore za savijače, te staviti prvu koru na krpu, premazati je vrhnjem i jajima i posuti je s mješavinom blitve i mrkve, na to staviti drugu koru i ponoviti postupak. Možete staviti tri, četiri kore - jednu na drugu. Savijene štrudle staviti u tepsije, te ih prerezati (svaku) okomito na četiri dijela (kao kad režete savijaču). U ostatak vrhnja i jaja dodati mineralnu vodu, malo ulja i još malo soli, te promiješati. Zaliti savijaču prije pečenja, te ostaviti da se malo upije. Peći na 200 C oko 40 do 50 minuta.

U savijaču možete dodati i malo ribanog sira (topli nadjev djeluje kremasto), isto tako možete je i malo posuti ribanim sirom (vizualno atraktivnije).

Predobro da bi bilo istinito

Iako nas danas šopaju hrpom „fensi-šmensi“ namirnica (od kojih neke možda i jesu uistinu zdrave), često zaboravljamo da se prava vrijednost nalazi u jednostavnim stvarima. Ponekad ne bi bilo loše vratiti se svojim korijenima i pozabaviti se jednim dosadnim i običnim kupusom.

Kupus (ili zelje, lat. Brassica oleracea) je zeljasta biljka čija upotreba datira još iz pretpovijesnog doba kada su je koristili prastanovnici u priobalnim mjestima Europe, a poznato je da su još stari Slaveni otkrili način kiseljenja koji koristi i danas.

Nutritivna vrijednost ove biljke je jako velika te postoje mnogi zapisi o njenoj ljekovitosti. Teško je nabrojati sve blagotvorne učinke koje nam kupus daje, no i vrapci na granama znaju da je rasol (tekućina koja nastaje kiseljenjem kupusa) najbolji lijek za mamurluk.

Kupus je nastao kultiviranjem divlje zeljaste biljke i u današnje vrijeme su nam dostupne razne vrste, a najraširenije je svakako bijelo zelje i crveno zelje (koje ima svoje podvrste naravno, i rano zelje, i kasno zelje, i varaždinsko, i ogulinsko…). Nećemo pogriješiti odaberemo li bilo koju od te dvije vrste jer se obje bogate vitaminom C – bijeli kupus ima otprilike 30 – 60 mg/100g, a crveni od 42 – 70 mg/100g. Odnos kalcija i fosfora u kupusu omogućuje maksimalno iskorištenje kalcija, te je to još jedan od razloga da ga što češće imamo na stolu.

Obzirom da ja ipak nisam nutricionist, neću se upuštati u daljnju analizu kemijskog sastava, nego ću radije pretresti ono što je zanimljivije (i potrebnije) običnom čovjeku, a to je ljekovitost kupusa i njegova primjena u narodnoj medicini.

Glavobolja – uzeti nekoliko listova svježeg kupusa i staviti u zagrijanu pećnicu (ne previše zagrijanu) da malo omekšaju, nakon toga ih staviti na čelo. Ponovi postupak tri puta na dan.

Čir na želucu i dvanaesniku – svježe iscijeđeni sok od bijelog kupusa dokazano liječi čir na želucu, a kura traje tri do četiri tjedan, i to da se svaki dan popije od 0,5 do 1 litre (raspoređeno tijekom dana) iscijeđenog soka kupusa. Ista terapija liječi i kolitis (upala debelog crijeva)

Svježi kupus je našao svoju primjenu i u kozmetici, te se preporučuju maske od svježe naribanog bijelog kupusa (koje se drže na licu od 20 do 30 minuta), kao i voda u kojoj se kuhao bijeli kupus (pomoć pri postizanju ljepše i finije kože lica)

U današnje vrijeme je nezamislivo „prezimiti“ bez kiselog kupusa, pa naše jelovnike svakako treba obogatiti sa sarmom, „dinstanim“ kiselim zeljem, te nizom ostalih jela od kiselog kupusa (pogotovo sirovog kiselog kupusa)

zbog obilja vitamina C. Slabokrvne osobe, te osobe sa želučanim problemima, zatvorom i skorbutom svakako trebaju jesti kiseli kupus pomiješan sa lukom (kapulom) i maslinovim uljem. Ako se kiseli kupus koristi kao lijek, treba ga jesti na prazan želudac ili između obroka, 2-3 puta na dan.

Kupus djeluje antiseptički i ako se pripremi kao čaj ili juha, može se koristiti kao lijek za kašalj i gripu.

Rimska carica - rikula

Svatko, tko je barem malo upoznat sa današnjim trendovima u kuhinji, zna što je rikula (riga, rukola; lat. Eruca sativa) . Jednostavna i poludivlja biljka koja je nekad bila privilegija primorskih i mediteranskih krajeva vuče svoje korijene iz doba rimljana. Postoji mnogo vrsta te biljke, a najpoznatije su kultivirana (eruca sativa, rucola coltivata) i divlja (diplotaxis tenuifolia, rucola selvatica). Razlike u uzgoju nema jer riga ne traži previše, a za uzvrat može ponuditi više nego što možemo zamisliti. Rikula dosta lako uspijeva na svakom tlu, a preporučuje se uzgoj na sunčanom mjestu ili u polu sjenovitom i važno je opskrbiti je s dosta vode, jer u protivnom veoma brzo izraste, a listovi joj postanu jako aromatični, pa skoro i gorki i žilavi.

Još u davna vremena rikuli su se pripisivala afrodizijačka svojstva, a koristila se i kao jedan od najvažnijih sastojaka za lijek protiv kašlja i skorbuta.

Nutritivna vrijednost rikule je jako velika – osim što je bogata vitaminom C, A, K, ona je i odličan izvor minerala kao što su kalcij, magnezij, željezo, kalij i fosfor. Beta-karoten iz rikule ima učinak antioksidanta, a to pomaže očuvanju našeg organizma.

U kuhinji se koristi i kao začin i kao samostalno jelo, bilo da je riječ o salatama, prilogu uz krumpir ili rižotu. Može se pripremati poput špinata ili blitve, sa češnjakom i maslinovim uljem – na lešo. Izvrstan je dodatak na pizzama (pogotovo u kombinaciji sa mozzarelom ili sličnim sirevima). Mogućnosti su ogromne, a mi moramo pustiti mašti na volju.

Za početak je dovoljna najobičnija salata koja se sastoji od puterice, rikole, mladog luka i rotkvice – a sve to je začinjeno s maslinovim uljem i malo kvasine…ta se salata (made in „moj vrt“) nalazi na mom meniju posljednjih deset dana i moram priznati da mi još nije dosadila.

Banane, banane, banane…

Pročešljala sam virtualni svijet da bih saznala nešto više o već poznatim činjenicama o bananama. Ovo južno voće ima dugu povijest i poznato je još iz antičkog doba. Svoj put je započela iz Malezije prije nekih 4000 godina, a trgovci i moreplovci su je raširili po čitavom svijetu.

Nutritivna vrijednost banana je ogromna. Iz vlastitog iskustva znam da se nakon najobičnijeg obroka od dvije banane osjećam puna energije i elana. Svakodnevne dužnosti na poslu obavljam bez problema i napora i nemam problema s koncentracijom.

Banana je bogata kalijem, manganom, vitaminima skupine B, te nizom drugih korisnih elemenata. Dobro djeluje kod snižavanja visokog krvnog tlaka, a kao što sam već navela u gornjem odlomku, svakako se može reći da djeluje kao koristan i učinkovit izvor energije.

Kao i većina takvih namirnica, banana djeluje kao antioksidant, a koristiti se i kao prirodna kozmetika – vitamini iz banane obnavljaju kolagen, što pomaže u borbi protiv bora.

Banane smiruju živce, djeluju kao antidepresiv, pomažu u liječenju zatvora, žgaravice i anemije. Namirnice bogate dijetalnim vlaknima, magnezijem i kalijem smanjuju rizik od srčanog udara, pa je i to jedan od razloga zašto konzumirati još više banana.

Evo jedan zgodan recept :

Kruh od banana i borovnica

Sastojci : 2 šalice brašna

¾ šalice zobenih pahuljica (sitnijih)

²/₃ šalice šećera

1 šalica zgnječenih banana (oko 2 banane, srednje veličine)

¼ šalice mlijeka

2 jaja

1 šalica borovnica (svježih ili smrznutih)

Pomiješati brašno, zobene pahuljice, šećer, banane, jaja i mlijeko, te mijesiti dok se ne dobije jednolična smjesa. Polagano umiješati borovnice, te peći od 45 do 55 minuta na umjerenoj vatri (između 180 i 200 C). Obzirom da je recept preveden, pretpostavljam da je potrebno dodati i malo praška za pecivo – iako to nije navedeno u originalnom receptu. Pečeni kruh ohladiti, te rezati. Umotan u foliju može stajati do 4 dana, a hladnjaku i do 10 dana.

Vitamin E danas – zdravija starost sutra

Sa svih strana nas bombardiraju informacijama o vitaminu E i njegovoj važnoj ulozi za očuvanje našeg zdravlja. Što je vitamin E i zašto je on toliko važan za naš organizam?
Vitamin E je zajednički naziv skupine povezanih tokoferola (tokoferol – organska tvar koja se sastoji od niza metilnih fenola) koji su topivi u mastima. Tokoferoli u našem organizmu djeluju kao antioksidanti, a uloga antioksidanata je vezivanje slobodnih radikala. Da ne mudrujem previše, pokušati ću što je jednostavnije objasniti pojam „slobodni radikali“ – to su čestice (molekule, ioni,…) u našem organizmu koje imaju jedan ili više rasparenih elektrona (što to točno znači – ne pitajte J) kratkog su vijeka i jako su nestabilni. Lako se vežu za sve strukture u svojoj okolini što znači da uzrokuju razna oštećenja staničnih membrana i mutaciju DNA kiseline. Dugoročno gledano, takva oštećenja uzrokuju pojavljivanje različitih bolesti, a među najtežima su svakako ateroskleroza i karcinom. Slobodni radikali nastaju na mnogo načina, od svakodnevnih funkcija stanice pa do sagorijevanja hrane. Sve je veći negativni utjecaj slobodnih radikala iz vanjskih izvora, kao što su zagađenje, prekomjerno izlaganje štetnom UV zračenju, stres, preveliki fizički i psihički napori…

Iz ovog kratkog (i nadam se razumljivog objašnjenja) slijedi zaključak o tome koliko je vitamin E važan u našem životu i zašto ga je potrebno pojačano unositi u naš organizam. Dosada nije utvrđeno štetno djelovanje prevelike količine vitamina E (jedino sam naišla sam na podatak da dugotrajno prekomjerno uzimanje vitamina E uzrokuje probleme sa vidom) , a preporučeni dnevni unos varira – od 8 mg do 15 mg (ovisi o izvoru informacija).

Bilo kako bilo – najbolje rješenje je što češća konzumacija hrane bogate vitaminom E kao što su biljna ulja (ulje suncokreta ima 55.8 mg/100g ili maslinovo ulje sa 12 mg/100 g – izvor Wikipedia), pšenične klice, lisnato zeleno povrće (špinat, razne zelene salate…), orašasti plodovi, riba i jaja.

Uvođenjem raznovrsnije i kvalitetnije prehrane bogate vitaminom E profitirat će naše zdravlje jer nam s vremenom jača imunitet, osjećamo se bolje i sve u svemu – naše tijelo bolje funkcionira. Osobno, nikad nisam pridavala previše pozornosti količini vitamina E u svojoj svakodnevnoj prehrani, no kako skoro devet godina ne jedem crveno meso i svoj jelovnik baziram na ribi, maslinovom ulju i zelenom povrću, konačno sam pronašla objašnjenje zašto se osjećam bolje danas, sa 32 godine, nego prije 10 ili 15 godina.

Uradi sam ili navodnjavanje cvijeća u teglama

U nepreglednom virtualnom moru interneta naletjela sam na praktičan sustav navodnjavanja cvijeća (i ostalog bilja) koje se drži u teglama. (Ovo je originalni link, pa ako želite vidjeti slike postupka - kliknite - ne bi bilo lijepo da ja sve iskopiram i stavim kao svoje)

Količina vode koja je potrebna bilju za rast i preživljavanje ovisi i o vrsti biljke, o mjestu gdje je dotična biljka smještena, ali i o količini sunčeve svjetlosti kojoj je izložena.

Da skratim priču – ne sjetimo se uvijek zaliti naše biljke, a da bi i sebi i njima olakšali život evo jednog, nadam se korisnog, savjeta:

Za ovaj komplicirani eksperiment vam je potrebno nekoliko plastičnih boca (od 1l, od 2 l…ovisno o veličini tegle i potrebama biljke), oštar nož i bušilica s malim svrdlom (oni vještiji mogu koristiti i zagrijanu iglu za pletenje (tanku) – iako je to malo teže jer je čep na plastičnoj boci deblji od čaše za jogurta (koje sam inače koristila za uzgoj svojih presadnica)).

Postupak je slijedeći :

1. Izbušite nekoliko rupica na čepu plastične boce (od 4 do 8 – ovisno kojom brzinom želite da voda natapa vašu biljku)
2. Odrežite dno boce, te je začepite/zatvorite probušenim čepom.
3. Sada imate „uradi sam“ lijevak koji trebate „ukopati“ u svoju teglu sa cvijećem. Iskopajte manju rupu u tegli te postavite bocu (s čepom prema dolje J) otprilike 1/3 do ½ duljine u zemlju.
4. Zatrpajte bocu i nalijte vodu.

Voda će polagano otjecati i natapati korijenje, pa će se izbjeći „prženje“ lišća na jakom suncu. Možete dodati i odgovarajuće gnojivo na taj način, kako bi ubrzali rast i razvoj svoje biljke.

Žar koji liječi

Kopriva (urtica dioica) je biljka koju možemo sresti u svakom dvorištu i sigurno smo proveli sate i sate pokušavajući je uništiti, a da nismo bili ni svjesni koliko je ona ustvari korisna – bilo da se radi o primjeni u kuhinji, ekološkoj poljoprivredi ili narodnoj medicini radi svoje ljekovitosti.

Pri sakupljanu koprive nema posebnih pravila – bere se cijela biljka – od ranog proljeća do kasne jeseni. Može se posebno brati i korijen (u proljeće i u jesen), list (u proljeće, kada je kopriva mlada) ili sjeme (bere se u kolovozu i rujnu). Suši se u hladu.

Kopriva ima mnogo ljekovitih svojstava – s obzirom da je bogata željezom preporučuje se slabokrvnim osobama jer pomaže u obnavljanju crvenih krvnih zrnaca. Radi svojih okrepljujućih svojstava trebali bi je uzimati rekonvalescenti, rodilje i slabašna djeca. Teško bi bilo nabrojiti koje tegobe kopriva ublažava, no ja ću pokušati izdvojiti nekoliko njih. Sjeme i list upotrebljavaju se protiv proljeva. Kopriva je dobar lijek protiv gihta, bubrežnih bolesti, žutice i raznih krvarenja, a čak se i koristi kao pomoć kod perforacije crijeva. Kako kopriva potiče obnovu stanica, njen čaj pomaže kod istrošene hrskavice.

Kopriva smiruje živce, odlična je za dišne organe te se njeni pripravci preporučuju kod liječenja tuberkuloze ili gripe. Dezinficira i usnu šupljinu, a poznato je da pomaže u borbi protiv prhuti.

Kopriva u kuhinji nudi niz zdravih i ukusnih jela, te se može kombinirati sa blitvom, špinatom, krumpirom i sličnim namirnicama. Bilo da je riječ o krem juhi ili valjušcima, pokušajte što više uključiti koprivu u svakodnevnu prehranu.

Ekološka poljoprivreda dobiva sve više prostora i ne doživljava se više kao pomalo otkačeno eksperimentiranje nekog čudaka na kraju sela ,nego je postala ozbiljna grana današnje privrede. Svi vrtlari amateri (u koje se i ja ubrajam) koriste pripravke od koprive kao veoma dobro gnojivo te sredstvo protiv raznih lisnih uši i sličnih nametnika.

U svakom slučaju, koprivu nikako nemojte pokušavati uništiti nego iskoristite blagodati koje ona nudi.

Recept sam posudila sa gastronaut.hr...hvala

Blitva i kopriva na padelu

Sastojci:
(za 6 osoba)
60 dag blitve
40 dag koprive
25 dag krumpira
3 režnja češnjaka
sol
papar
maslinovo ulje

Opis:
Očišćenu blitvu, koprivu i krumpir skuhamo u slanoj vodi. Ocijedimo, stučemo, dodamo češnjak i začinimo solju, paprom i maslinovim uljem. Sve dobro promiješamo i poslužimo toplo.

Ideja za kolač

Jedreći bespućima virtualnog svijeta sam naletila na recept,točnije sliku kolača u obliku LEGO kockica - iako se recept sastoji od gotovih namirnica (vjerojatno neke američke prehrambene industrije) vjerujem da se uz malo truda može napraviti i od naših, zdravo seljačkih namirnica kao što su jaja, brašno, šećer i sve ostalo.
U svakoj boljoj trgovini se mogu naći jestive bolje, a postoje i neke on-line trgovine za takvu namjenu. Sve u svemu, ideja je pozitivna i uz malo mašte možemo razveseliti klince i sve one koji se tako osjećaju.

Pravo lice krumpira

Krumpir je nadaleko poznata namirnica i svakodnevni obroci su nezamislivi bez njega. Stigao je iz Južne Amerike (iz Perua) prije više od 400 godina. U današnje vrijeme kada svi posvećujmo puno brige zdravoj prehrani i pravilnom odabiru namirnica, većina ljudi smatra kako je krumpir nešto što bi trebalo biti „out“ u kuhinji. Pomisao na pržene krumpiriće izaziva sablazan u svijetu zdrave prehrane iako većina od nas potajno mašta o vrućoj i slanoj porciji pomfrija koje umačemo u umake od majoneze ili kiselih krastavaca :-).

No nije sve tako crno – krumpir ima puno dobrih značajki, prehranio je mnoge sirotinjske obitelji i ne vidim razloga da ga se izbjegava.

Kako ima 2.5 puta manje škroba od kruha preporučuje se u prehrani dijabetičara, a bogat je i vitaminima A, B, C i F. Najbolje ga je kuhati u ljusci jer se zadržavaju skoro svi njegovi vitamini. Ideal je za dijetalnu prehranu, te kod probavnih problema, bilo da ga jedu djeca ili odrasli – jednostavno ga narežite na krupnije komade i skuhajte zajedno s mrkvom, te od toga napravite pire, uz dodatak malo soli.

U narodnoj medicini je poznat niz ljekovitih svojstava krumpira – koristi se za otklanjanje glavobolje i to tako da se čelo obloži kriškama sirovog krumpira. Nariban i sirov koristi se za rane, otekline, čireve, nagnječenja, upale mišića i kosti, kod reume i upale zglobova, a naribani i hladni krumpir se stavlja čak i na opekline (idealan lijek za opekline od sunca).

Prijesni krumpirov sok je odlično je sredstvo protiv upale želučane sluznice i čira na želucu – naribati jedan do dva krumpira, istisnuti sok , te ga razrijediti s toplom vodom, popiti natašte.

Kod krumpira najviše pozornosti treba posvetiti njegovom skladištenju i zrelosti. Ne smije se ostavljati na svjetlu jer tada pozeleni i dolazi do otrovnog solanina (alkaloid – prirodni pesticid/fungicid, otrovan za ljude), a to je štetno za probavne organe i vid.

Nemojte ga izbjegavati, nego iskoriste ono što van nudi – pa makar to i značilo poneka porcija pommes fritesa.