Vizije i nade

Čitam tako jutros da je Željko Mavrović postao predsjednikom Hrvatskog seljačkog saveza. U globalu zvuči jako pozitivno, no bojim se da je naša „Šaka sa Srednjaka“ ipak previše naivna i poštena da bi samo tako izašla na kraj sa svim onim „seljacima“ koji se koriste savezom za promicanje osobnih interesa i zarade. I vrapci znaju da nam je stanje u poljoprivredi katastrofalno, pa me nekako strah pozitivno razmišljati o toj grani našeg gospodarstva. Naša poljoprivreda nosi preteško breme prijašnjih, tuđih pogrešaka i interesa i čini mi se da se boksom (inače plemenitim sportom) takve bitke teško vode.


Pomisao da Savez vodi osoba koja se dokazala u ekološkoj poljoprivredi, koja je poznata i obrazovana mi liči na predivnu bajku, a kako sam ja odavno prestala vjerovati u bajke, ne vidim svijetlu budućnost u tom pothvatu. Ne radi naše „Šake“, nego radi svih onih koji će se sjatiti oko njega savjetujući ga što da radi, kako da radi, što da govori… Naši seljaci sve više liče Don Quijote-u - na svaku provokaciju ili obećanje jurišaju kopljem na vjetrenjače, zaustavljaju promet traktorima i čekaju da država počne subvencionirati i zrak koji udišu. I dok oni hrabro odolijevaju naletima i burama, neko iza njihovih leđa trpa ogromne svote novca (poticani uvoz????) u svoj džep zadovoljno trljajući ruke jer kako stvari stoje, nema sile koja će ujediniti hrvatskog seljaka. A dok god je tako, mi ostajemo prepušteni na milost i nemilost uvozničkog lobija u Ministarstvu...kojem?...prosudite i sami, ne radi se samo o jednom.

Uzgoj organskog povrća – moda ili potreba?

Danas su riječi poput organsko, bio, ekološko, zeleno ili eko postale veoma tražene i moderne, no može li se odrediti jasna granica između pukog razmetanja novom eko modom i stvarnog, prirodnog i ekološki osviještenog načina života?

Definicija organske poljoprivrede, tj, organskog voća ili povrća je slijedeća – to su kulture uzgoje prema određenim standardima, a među kojima je nekorištenje konvencionalnih pesticida i umjetnih gnojiva. Te kulture ne smiju biti zagađene bilo kakvom vrstom otrova ili otpada i ne smiju biti genetski modificirane. Moraju se uzgajati u određenim, prirodnim uvjetima. A ako je u njima i prisutan određen postotak anorganske tvari, taj postotak mora biti veoma nizak (vrijednost varira od zemlje do zemlje).

Veoma je jednostavno definirati pojam organsko, no da li je zaista sve što se nalazi na našim policama, a koje oblijepljeno hrpom „eco friendly“, „organsko“, „100% prirodno“ naljepnica zaista uzgojeno prirodnim putem?

Svi znamo da je znanstveno dokazano to kako je prirodno, organsko voće i povrće zaista zdravije od onoga uzgojenog konvencionalnim putem, no police naših supermarketa i štandovi na tržnicama ne nude uvijek 100 % prirodno uzgojene proizvode, iako ih tako deklariraju.

Prečesto su to precijenjeni proizvodi i zaista je malo nelogično da kilogram „eko“ rajčice bude duplo skuplji od obične, „nezdrave“ rajčice, a uzgoj te „nezdrave“ rajčice svakako stoji više radi korištenja silnih umjetnih i mineralnih gnojiva, pesticida i sličnih dodataka.

Osobno sam uzgojila „eko“ rajčicu i jedini trošak koji sam imala je bila kupovina sjemena (na kojem je bila jasno naznačena vrsta i tretiranost, tj, ne tretiranost) – sve ostalo se svelo na određeno ljekovito bilje koje sam koristila za gnojidbu ili zaštitu i moje vrijeme koje sam provela obrađujući kulturu.

Ako bi čovjek uzgojio ekološki krumpir i konvencionalni krumpir, koji bi pommes frites bio zdraviji?

Stoga se ne može govoriti o zdravoj „eko“ rajčici ili krumpiru i nezdravoj „običnoj“ rajčici ili krumpiru – ono što je uistinu bitno je zdrava ili nezdrava prehrana, jer je svakako puno štetnije pojesti kilogram prženog „eko“ pommes fritesa, nego pojesti kilogram običnog, kuhanog krumpira.

Ne treba vjerovati svakom „eco-bio“ natpisu, više pažnje treba posvetiti uravnoteženoj i raznovrsnijoj prehrani, pa makar ona ponekad i bila konvencionalna.

Moj komadić raja

Slika vrijedi tisuću riječi - pa ću stoga, umjesto da rasipam korisne savjete - podijeliti nekoliko sličica iz mojeg malog, privatnog raja - gdje se sve uzgaja ekološki i organski, sve je zeleno i svježe.
Idealno mjesto za opuštanje i crpljenje snage i inspiracije...


Ovako to izgleda kada je gnojivo od koprive i preslice...




A kada uberete nešto iz tog vrta, ono može izgledati ovako...


ili ovako...



i na kraju - dobar tek...

Žar koji liječi

Kopriva (urtica dioica) je biljka koju možemo sresti u svakom dvorištu i sigurno smo proveli sate i sate pokušavajući je uništiti, a da nismo bili ni svjesni koliko je ona ustvari korisna – bilo da se radi o primjeni u kuhinji, ekološkoj poljoprivredi ili narodnoj medicini radi svoje ljekovitosti.

Pri sakupljanu koprive nema posebnih pravila – bere se cijela biljka – od ranog proljeća do kasne jeseni. Može se posebno brati i korijen (u proljeće i u jesen), list (u proljeće, kada je kopriva mlada) ili sjeme (bere se u kolovozu i rujnu). Suši se u hladu.

Kopriva ima mnogo ljekovitih svojstava – s obzirom da je bogata željezom preporučuje se slabokrvnim osobama jer pomaže u obnavljanju crvenih krvnih zrnaca. Radi svojih okrepljujućih svojstava trebali bi je uzimati rekonvalescenti, rodilje i slabašna djeca. Teško bi bilo nabrojiti koje tegobe kopriva ublažava, no ja ću pokušati izdvojiti nekoliko njih. Sjeme i list upotrebljavaju se protiv proljeva. Kopriva je dobar lijek protiv gihta, bubrežnih bolesti, žutice i raznih krvarenja, a čak se i koristi kao pomoć kod perforacije crijeva. Kako kopriva potiče obnovu stanica, njen čaj pomaže kod istrošene hrskavice.

Kopriva smiruje živce, odlična je za dišne organe te se njeni pripravci preporučuju kod liječenja tuberkuloze ili gripe. Dezinficira i usnu šupljinu, a poznato je da pomaže u borbi protiv prhuti.

Kopriva u kuhinji nudi niz zdravih i ukusnih jela, te se može kombinirati sa blitvom, špinatom, krumpirom i sličnim namirnicama. Bilo da je riječ o krem juhi ili valjušcima, pokušajte što više uključiti koprivu u svakodnevnu prehranu.

Ekološka poljoprivreda dobiva sve više prostora i ne doživljava se više kao pomalo otkačeno eksperimentiranje nekog čudaka na kraju sela ,nego je postala ozbiljna grana današnje privrede. Svi vrtlari amateri (u koje se i ja ubrajam) koriste pripravke od koprive kao veoma dobro gnojivo te sredstvo protiv raznih lisnih uši i sličnih nametnika.

U svakom slučaju, koprivu nikako nemojte pokušavati uništiti nego iskoristite blagodati koje ona nudi.

Recept sam posudila sa gastronaut.hr...hvala

Blitva i kopriva na padelu

Sastojci:
(za 6 osoba)
60 dag blitve
40 dag koprive
25 dag krumpira
3 režnja češnjaka
sol
papar
maslinovo ulje

Opis:
Očišćenu blitvu, koprivu i krumpir skuhamo u slanoj vodi. Ocijedimo, stučemo, dodamo češnjak i začinimo solju, paprom i maslinovim uljem. Sve dobro promiješamo i poslužimo toplo.