S brokulom na more!

Možda predbožićno vrijeme i nije najbolje vrijeme za nekoliko informacija o brokuli, no članak u kojem se navodi kako izdanci brokule štite od štetnih UV zračenja svakako može biti dobro opravdanje za to.

U članku koji je objavljen na stranici PNAS (znanstveni radovi nacionalne akademije u USA) (http://www.pnas.org/) navodi se kako tri dana stari izdanci brokule – koji se utrljaju u kožu – pružaju značajnu zaštitu od opeklina uzrokovanih štetnim UV zračenjem.

Tvar koja je zaslužna za to je „Sulforaphane“ (antikancerogena i protu dijabetska tvar koja se nalazi u povrću poput kupusa, karfiola, mladih izdanaka brokule, radića ili rikule, i unatoč intenzivnom traženju, nisam pronašla odgovarajući prijevod na hrvatski). Sulforaphane djeluje na način da povećava izlučivanje zaštitnog enzima kojeg proizvode stanice kože. Za razvijanje te reakcije je potreban jedan dan, ali zato nastavlja djelovati i kada se tvar ispere sa kože.

U eksperimentu koji je korišten za provjeru povoljnog djelovanja Sulforaphane-a je sudjelovalo 6 dobrovoljaca obaju spolova. Eksperiment se sastojao od toga da su dobrovoljci namazali određene dijelove tijela sa Sulforaphane-om , dok je ekipa koja je vodila postupak pomoću chromometra (aparat za uspoređivanje boja na određenoj supstanci) mjerila crvenilo kože.

Ovisno o korištenoj dozi, sulforphane je smanjio opekline i do 83 %u odnosu na „golu“ kožu koja je bila izložena zračenju.

Stoga, slijedeće godine, kada se zaputite na naše lijepe i sunčane plaže, kremena visokog zaštitnog fakora svakako dodajte i koju brokulu.

Inače, osim antikancerogenog djelovanja, brokula je izvrstan izvor vitamina C i vitamina K (u šalici brokule – oko 150 grama – se nalazi preko 200 % naših dnevnih potreba za vitaminom C, i oko 190 % vitamina K), a možete je pripremati na različite načine, i nije bitno da li je kuhate na pari, ili je konzumirate sirovu.

Važno je da izbjegavate pripremanje u mikrovalnoj pećnici jer se time gube skoro sva blagotvorna djelovanja na naše zdravlje.

Pravo lice krumpira

Krumpir je nadaleko poznata namirnica i svakodnevni obroci su nezamislivi bez njega. Stigao je iz Južne Amerike (iz Perua) prije više od 400 godina. U današnje vrijeme kada svi posvećujmo puno brige zdravoj prehrani i pravilnom odabiru namirnica, većina ljudi smatra kako je krumpir nešto što bi trebalo biti „out“ u kuhinji. Pomisao na pržene krumpiriće izaziva sablazan u svijetu zdrave prehrane iako većina od nas potajno mašta o vrućoj i slanoj porciji pomfrija koje umačemo u umake od majoneze ili kiselih krastavaca :-).

No nije sve tako crno – krumpir ima puno dobrih značajki, prehranio je mnoge sirotinjske obitelji i ne vidim razloga da ga se izbjegava.

Kako ima 2.5 puta manje škroba od kruha preporučuje se u prehrani dijabetičara, a bogat je i vitaminima A, B, C i F. Najbolje ga je kuhati u ljusci jer se zadržavaju skoro svi njegovi vitamini. Ideal je za dijetalnu prehranu, te kod probavnih problema, bilo da ga jedu djeca ili odrasli – jednostavno ga narežite na krupnije komade i skuhajte zajedno s mrkvom, te od toga napravite pire, uz dodatak malo soli.

U narodnoj medicini je poznat niz ljekovitih svojstava krumpira – koristi se za otklanjanje glavobolje i to tako da se čelo obloži kriškama sirovog krumpira. Nariban i sirov koristi se za rane, otekline, čireve, nagnječenja, upale mišića i kosti, kod reume i upale zglobova, a naribani i hladni krumpir se stavlja čak i na opekline (idealan lijek za opekline od sunca).

Prijesni krumpirov sok je odlično je sredstvo protiv upale želučane sluznice i čira na želucu – naribati jedan do dva krumpira, istisnuti sok , te ga razrijediti s toplom vodom, popiti natašte.

Kod krumpira najviše pozornosti treba posvetiti njegovom skladištenju i zrelosti. Ne smije se ostavljati na svjetlu jer tada pozeleni i dolazi do otrovnog solanina (alkaloid – prirodni pesticid/fungicid, otrovan za ljude), a to je štetno za probavne organe i vid.

Nemojte ga izbjegavati, nego iskoriste ono što van nudi – pa makar to i značilo poneka porcija pommes fritesa.