Dobro je činiti dobro

Ovim putem šaljem javni apel svim javnim organizacijama, kompanijama, političarima, te svim ostalim ljudima dobrog srca da pomognu poznatu humanitarnu organizaciju jer se ova ista našla na koljenima radi galopirajuće recesije i svjetske krize, te se sada mora zaduživati na sve strane počevši od Japana koji je sponzorirao naše drage humanitarce sa 100 milijardi $ u veljači ove godine, isto je učinila i Norveška, ali sa skromnih 4,5 milijardi $. Nažalost, SAD i Europska Unija još nisu izvršili svoja obećanja, pa potrebnih 200 milijardi $ još uvijek stoji u zraku, a vremena je sve manje.



Ovi humanitarci svijet nadgledaju s visine, pa bi stoga bilo lijepo da sa novčanom pomoći prvo krenu naše Zračne luke i agencije za civilno zrakplovstvo jer po njihovim primanjima očigledno ih je receija zaobišla u velikom luku. Slijedeća na listi je svakako i naša vlada koja će zasigurno još jednim vještim rebalansom proračuna iznaći dodana sredstva za pomoć našim humanitarcima. Pozivam i ostale javne osobe, poznate gradonačelnike, zvijezde i zvjezdice, nogometaše i poznate manekenke da se ujedine u ovom plemenitom pothvatu, jer pomažući njima, pomažemo i sebi samima.

Dobro je činiti dobro!

"ACIJA" Party

U neizvjesnoj ekonomsko-političko-recesijskoj situaciji desilo se to da se jedna nepozvana deflacija usudila prestići galopirajuću inflaciju, pa tako imam prvi slučaj pojave iste, prvo navedene dame (sumnjivog morala), na području Euro zone.

Lijepu našu, koju i ovako i onako tresu skandali, premijeri daju ostavke, neki pozdravljaju Zabino dizanje kamata, drugi zovu MMF, a treći predviđaju nova zaduženja države radi refinanciranja ovogodišnjeg manjka, bi mogla između ostalog posjetiti i gore navedena dama sumnjivog morala.


Zašto sumnjivog? U prvi mah, kad cijene stanu, pa se odluče polako spuštati dolje, mi ćemo kao hipnotizirani krenuti u mahniti shopping, ali nakon nekoliko sekundi će nam se u glavi upaliti lampica koja će svjetlucati magnetične poruke…pričekaj još malo, pa će za iste pare biti više muzike…

Da li će Balkan zaplesati u nekom novom ritmu muzike za ples (prema bankrotu ili oporavku) ovisi o previše faktora da bi stali u ove skromne retke, no ono što je sigurno je to da će nam budućnost donijeti još mnoge inflacije, deflacije, ekoflacije.

Ali ja, kad bih mogla – uvijek bih odabrala defloraciju.

Krumpir, luk i kupus - II dio

Iako naslov sugerira da slijedi još jedan od mojih političko - satiričkih naklapanja, ovaj post će stvarno objediniti gore navedene namirnice i još jednom istaknuti njihovo blagotvorno djelovanje na naš organizam i zdravlje.

Krumpir je, iako došljak iz Amerike, postao sastavni dio naše prehrane i nalazi se na našim jelovnicima barem dva puta tjedno. Kako je njegova cijena u većini slučajeva veoma niska, velika je vjerojatnost da će njegova prisutnost na našim stolovima biti još i češća, što uopće nije loše ako uzmemo u obzir njegovu visoku nutritivnu vrijednost.
Bogat je svim važnijim vitaminima, a u dosta slučajeva se koristi i u narodnoj medicini. Naribani sirovi krumpir se koristi kao oblog za rane, otekline, čireve, nagnječenja, upale mišića, te kod reume ili upale zglobova. Na opekline se također stavlja naribani krumpir, ali mora biti hladan.
Na čir želuca blagotvorno djeluje prijesan krumpirov sok; naribamo jedan ili dva krumpira , dobro ga pritisnemo kako bi iscijedili sok, i dobiveni sok razrijedimo s toplom vodom. Pije se natašte.
Krumpir je nabolje kuhati u ljusci jer tada zadražava sve svoje vitamine, a jedina mana mu je osjetljivost na svjetlo. Krumpir se ne smije ostavljati na svjetlosti jer tada pozeleni, a to uzrokuje nastanak solanina - otrovne tvari štetne za naš organizam.

Luk - temelj skoro svakog jela, bilo da ga pirjamo, kuhamo, pržimo, pečemo ili dodajemo u razne salate. Ljekovit, ljut, potiče tek, bogat vitaminima A, B, B2, E, K, P. Pospješuje prokrvljenost, smanjuje šećer, čisti krv, jača živce, odstranjuje plinove i gliste, ublažava grčeve. Sok ili oblog od sitno sjeckanog luka efikasno uklanja bol kod uboda od raznih insekata (ose, pčele, komarci).
Luk spada u jedno od najvažnijih oružja u borbi protiv raznih prehlada, viroza ili gripa kod svih onih koji naginju narodnoj medicini kao jednoj od alternativa konvencionalnoj medicini.

Kupus - hrana naših bakai nezaobilazan dio svake zimnice. Bilo da je kiseo ili svjež, u njemu se nalazi i previše ljekovtih svojstava da bi ga se tek tako zanemarilo. Kupus je najbolje konzumirati svjež jer se na taj način čuvaju sva njegova nutritivna i ljekovita svojstva.
Listovi svježeg kupusa se koriste kao oblozi za rane koje teško zacijeljuju, dok se sokom od sveježeg kupusa liječe razne upale debelog i tankog crijeva.
Kiseli kupus je odličan izvor vitamina C, a zbog mliječne kiseline, kiseli kupus pomaže kod liječenja ekcema, bronhitisa, lijenih crijeva, upale vena, išijasa. Kiseli kupus uravnotežuje crijevnu floru, uklanja gliste, te pospješuje stolicu.

Bilo kako bilo - sama kriza i recesija i neće biti tako loše ako će to natjerati ljude da se ponovo okrenu tradicionalnoj, jeftinijoj i svakako zdravijoj prehrani.

Krumpir, luk i kupus

Jednom davno Martin Luther King je rekao…I have a dream…pa tako i ja imam san. Dok naša vlada muči muku s krpanjem proračunskih rupa, javne službe se spremaju na puč, a ceste voze u strane koncesije, mislim da bi svatko od nas trebao pridonijeti u borbi protiv recesije.
Od nas četiri i pol milijuna, svakako će se naći nekoliko pametnih glava koje će iznaći put iz ove teško ekonomsko-depresivne situacije.

Eto, ja krećem prva…pa uz svu potporu našoj vladi, nudim još nekoliko prijedloga, ne bi li svima olakšali naredne dane. Pohvaljujem njihovo kresanje plaća, no smatram da postoji još nekoliko rupa koji bi još više mogle stisnuti Vladin remen.

1. Neka prodaju sve službene audije i bendžole, te umjesto njih neka kupe rabljena, europska vozila koja su isto tako pouzdana, samo što su jeftinija za održavanje i manje troše. Malom čovjeku će se to svakako dopasti, a proračun će biti deblji za koju stotinu tisućica.

2. Smatram da je krajnje vrijeme da se Banski Dvori iznajme nekome tko će više vremena provoditi tamo od naših zastupnika. Naime, koliko ih se redovno nalazi tamo, smatram da bi za sjednice sabora bila dovoljna i neka omanja sala nekog restorana ili bistroa. Za iznajmljivanje Banskih Dvora treba napisati javni natječaj, no iskreno se nadam da će najbolji ponuđač biti ili Nova TV ili RTL – ako gledamo ljude koji su zatvoreni u nekom prostoru kako spavaju, jedu ili seru, ili kako se trude nacijepati naramak drva i skuhati dva jajeta, ne vidim razlog zašto da ih ne zatvorimo u sabornicu i gledamo ih kako vladaju, možda će se na taj način povećati gledanost saborskih sjednica.

3. Sabornici, koji će se iseliti iz Banskih Dvora, će na jedan plemenit i pošten način potaknuti naše gospodarstvo i malu privredu, jer će svaku sjednicu održati u drugom bistrou, što će biti značajna financijska injekcija za naše male poduzetnike.

4. Skupa Bossova i Armanijeva odijela treba zamijeniti odijelima proizvedenim u Hrvatskoj (pod uvjetom da postoji još koja naša tvornica koja nije pod stečajem ili pod lokot).

5. Treba poticati potrošnju isključivo domaće robe, i to na globalnom planu, pa tako predlažem da se McDonald's preimenuje recimo u „Štrukleca“, a umjesto nezdravih hamburgera, da se poslužuju domaće štrudle, specijaliteti od čvaraka ili kiselog kupusa, žganaca i sličnih tradicionalnih namirnica (kada uzmemo u obzir što nas, navodno, čeka – jedino nam i preostaje krumpir, luk i kupus). Već vidim pred sobom sliku jelovnika koji se sastoji od aromatičnih popečaka od čvaraka u ukusnom, crnom kruhu, začinjen sa umakom od luka, a kao prilog pirjani žganci ili „ličke pole“…jer lički krumpir ionako nije kvalificiran da bude McDonald's pommes frites.

No to su samo neki od prijedloga – lopticu predajem dalje uz najiskrenije želje i velikom vjerom da ćemo mi, snalažljivi, kakvi već jesmo, pronaći svjetlo na kraju tunela i izaći iz velike depresije.

Gdje je granica između prava i inata?

Iako pomisao na smanjenje plaća u čovjeku instinktivno izaziva revolt, s druge strane beskrajno inaćenje ne vodi baš u svijetlu budućnost. Ima li šanse da vlada i sindikat pronađu zajednički jezik, a da pri tom sve strane ostane zadovoljne.

Mislim da ja nisam za to kompetentna, ali vjerujem da postoje deseci tisuća zaposlenih u privatnom sektoru koji ne samo da ne znaju da li će ugledati plaću slijedeći mjesec, nego ne znaju da li će uopće naći svoje radno mjesto, a koji bi mogli ponuditi bolji odgovor na moje pitanje. Osim tih zaposlenika, postoje i umirovljenici čija su primanja daleko ispod najnižih ljudskih standarda, a za njihova prava se ne zalažu niti vladajući, niti opozicija, a bome ni famozna Stranka Umirovljenika. Znate, to su oni ljudi koji često pod okriljem noći prekapaju naše „sirotinjske“ kante za smeće ne bi li našli koju plastičnu bocu ili komad odjeće koji bi im poslužio.

No što ja uopće raspravljam o starcima u ovako naprednoj i europski orijentiranoj Hrvatskoj gdje se vode bitke oko par postotaka povećanja plaće. I opet naša sebičnost izlazi na vidjelo i sad sam zaista sigurna da smo stvarno spremni za novo i napredno potrošačko društvo u kojem će se svatko brinuti jedino i isključivo za sebe. Ma što će meni država ako ja nemam svoju plaću uvećanu za 6%?

Baš, kao da tih 6% nešto znači – čini mi se da smo mi, kakvi već jesmo skloni zaduživanju, odavno potrošili tih 6% i sad na sve moguće i nemoguće načine pokušavamo pokrpati rupe. Držimo se principa i inatimo se jedni drugima dok nas čitav svijet gazi i ponižava.

Slijepo pužemo pred Europom, a sami sebi oči vadimo. Zar smo se za to borili?

Proturecesijske mjere?

Naša politička scena je sve veselija jer se približavaju lokalni izbori. Poučeni medijima i praksom koja se tamo provodi, mislim da bi bilo krajnje vrijeme da naši budući politički kandidati uvedu novi način glasovanja.

Naime, trebalo bi svakoj političkoj stranci koja se planira kandidirati dodijeliti telefonski broj koji počinje sa 060 ili 061. Obzirom da se u zadnje vrijeme sve bira televotingom, ne vidim razlog zašto se i naši zastupnici ne bi izabrali na isti način.

Vrijeme je krize i zamislite samo koliko bi se papira i tonera uštedjelo kada se ne bi ispisivali glasački listići. Iz troškovnika svakako treba izuzeti i izborne komisije koje moraju biti prisutne na svakom glasačkom mjestu, plus trošak „ne vladinog“ promatrača, npr. GONG-a.
Znači, uštedjelo bi se na papiru, tonerima i dnevnicama. Osim uštede, ne smije se zaboraviti ni to da bi se državni proračun pošteno popunio jer bi, u najmanju ruku, pobrao PDV na cijenu poziva po minuti što i nije malo.

Kako bi svaka stranka imala svoj 060 broj, sakupljenom svotom bi bez problema financirala svoju politički kampanju, pa nakon izbora ne bilo prepucavanja oko toga tko je više ili manje uložio u predstavljanje.

Najvažnije od svega je svakako mali odaziv birača koji bi se u ovom slučaju povećao jer bi ljudi imali mogućnost da glasuju direktno iz udobnosti svojih toplih domova, te bi puno manje potrošili na eventualno putovanje do glasačkog mjesta što bi u konačnici imalo i uštedu energenata, tj. dizela i benzina, a o ekološkom benefitu da ne govorim – koliko bi se samo manje CO2 ispustilo u atmosferu.

Sve bi bilo jasno, argumentirano i transparentno, bez temelja za izborne i post izborne makinacije, pa bi se mi, obični ljudi konačno mogli pouzdati u izborne rezultate.

Smatram da je ovo stvarno hvale vrijedna ideja, stoga molim sve one koji ovo pročitaju da proslijede dalje, kako bi ovaj prijedlog možda došao i do Banskih Dvora gdje se, nadam se, nalazi netko tko ima sluha za ovako inovativne ideje.

Novi trend iz Zemlje izlazećeg sunca

Tko o čemu, ja o recesiji…Washington Post je objavio interesantan članak u kojem objavljuje novu modu koja dolazi s dalekog istoka. U Japanu sve više poznatih kompanija primjenjuje opciju „dijeljenja poslova“ (work-sharing) kako bi izbjegli otpuštanja svojih radnika.

Princip „dijeljenja poslova“ se temelji na tome da se umanje satnice i plaća radnika, a posao jednog zaposlenika se podijeli između dva ili tri čovjeka. Svi dijele teret krize, ali u konačnici svi i zadržavaju svoj posao.

Zvuči idealno i optimistično – no da li se može primijeniti na „brdovitom balkanu“? Svi znamo kako izgleda radni elan u Japanu, a kako izgleda u balkanu. Njima je možda i teško prihvatiti to da umjesto šest dana rade četiri dana tjedno, i zato su manje plaćeni, no ostaje im posao, no ako zavirimo u hrvatsku realnost, veoma lako se može naći mnogo dodirnih točaka sa Japanskim modelom.



A ako malo bolje razmislim, čini mi se da smo mi već desetljećima ispred Japana.
Jer…Koliko ljudi u ovom trenutku izbiva sa svog radnog mjesta? Koliko je od tih odsutnih u lokalnom kafiću na pivu ili na kavi?

Ne moram nikome objašnjavati kakav je radni elan u Hrvatskoj, no bojim se da su vremena tipa „ovo ne spada u moj opis posla“ iza nas, te da jedini način opstanka leži u radu.

Poslodavci vape za hitnim mjerama protiv recesije u vidu financijskog rasterećenja, naglašavajući kako „hrvatska industrija dnevno gubi 150 radnih mjesta“. Zanima me da li bi jedno pošteno dijeljenje poslova zaista uspjelo sačuvati ovo malo naše industrije, ili bi se i ovdje našlo onih koji bi pronašli način da se izvuku, pa bi se opet našli na početku priče.
A vrijeme ne ide unatrag…

Nada umire posljednja

Igra mačke i miša između naše Vlade i (ne tako naših) banaka se nastavlja. Apeli iz Banskih Dvora, HNB-a i sličnih institucija imaju sve manje odjeka i smisla jer je bankarima u interesu profit, profit i samo profit.

I dok je prije nekoliko godina odobravanje kredita bilo jednostavno skoro kao uplata listića u kladionici, danas, ti isti bankari, sve slabije čuje glas onih od kojih žive.

I opet se moram okrenuti prema zapadu, i ugledati se na društvo preko Velike bare gdje je novo izbrani Barack Obama odobrio 75 milijardi $ pomoći ugroženim Amerikancima kojima prijeti oduzimanje domova radi neplaćanja hipotekarnih stambenih kredita.

Mora li i Hrvatska prijeći rub propasti da naši vrli zastupnici donesu, recimo, Zakon po hitnom postupku u kojem trenutno zamrzava kamatne stope do određenog limita.

Ako se ne varam, postoji zakon koji propisuje maksimalne zatezne kamate kako bi se spriječila očita pljačka, no zar krizna vremena ne iziskuju malo drugačije okvire ponašanja i ipak daju za pravo jednoj Vladi Republike Hrvatske da donese zakon koji bi barem malo išao na ruku onih koji su ipak najviše dali za izgradnju države, a samim tim i za razvoj banaka u istoj toj državi.

Glavni interes svake institucije koja pruža određene financijske usluge je profit (to je i logično), no njihovo bahato ponašanje s osmijehom na licu može jedino smanjiti broj korisnika (što je vjerojatno sve češći slučaj) i sigurno je „zastrašujuće“ poslovati sa dobitkom od 20 ili 25 %, što se nikako ne može uspoređivati sa strahom od gubitka doma radi pohlepe ili naplate tuđih grešaka.


Stoga se nadam se da postoji negdje tračak svjetla koji će pokazati izlaz iz crnog tunela krize, te da će razum i kompromis pobijediti bezobzirnu utrku za profitom.

Začarani krug

Opet nam se banke prijete da će kamate na kredite ići oko 1% gore, iako naši vrli sabornici ovoga puta pokušavaju obraniti i našu stranu na način da pozivaju iste te banke da spuste kamate kako bi se rasteretile naše lisnice, a to bi opet imalo za posljedicu povećanje naše kupovne moći što bi na kraju trebalo pokrenuti gospodarstvo.

Ponekad čovjek ne može, a da se ne pita do koje granice ide nečija samovolja, jer dok u jednoj Americi novoizabrani predsjednik Barak Obama proziva bankare na Wall Street –u da su neodgovorni i bezobrazni što su sami sebi isplatili bonuse za 2008.godinu u visini od 18,4 milijarde dolara, mi smo dobili tek tihi i sramežljivi vapaj iz saborskih klupi kojim se predlaže bankama smanjenje kamata.



Cijeli svijet je u recesiji, pa smo, eto i mi odlučili slijediti onu staru „Kud svi, tu i mali Mujo“ tako da smo i mi od jučer službeno pristupili časnoj skupini zemalja u kojima vlada recesija. Na prvi pogled ta kriza ne izgleda ozbiljno, no kada se malo pročešlja po brojkama, vidi se da se bilježi blagi pad zaposlenosti (oko 0,7 % prema podacima Državnog zavoda za Statistiku), a velika je vjerojatnost da će se ta tendencija nastaviti.

Ne želim prepisivati članke sa naših portala, no sve se svodi na isto – treba ojačati naše gospodarstvo, potaknuti našu proizvodnju i povećati izvoz.
To na papiru izgleda idealno, no kakva korist od toga kada ćete već pri slijedećoj kupovini izabrati slavni, markirani „Made in China“ brend pred dosadnim i neatraktivnim „Proizvedeno u Hrvatskoj“ proizvodom.

No, to su sve čari demokracije jer svatko sa svojim financijskim sredstvima radi i kupuje što hoće, ali ne očekujte onda napredak i izlaz iz krize, jer, najlakše je odgovornost prebaciti na druge.