P(r)ogledajte mrkvu

Mrkva je toliko svakodnevna i jednostavna namirnica da je ponekad uopće i ne primjetimo na policama naših trgovina ili na tržnici. Iako prosta, ona je podjednako omiljena i kod djece i kod odraslih radi svoje hrskave teksture i slatkastog okusa. Dostupna je cijele godine, a najukusnija je ljeti i na početku jeseni kada i jest njena prava sezona.

Mrkva ima debeo mesnati korijen koji raste duboko u zemlju, a prvi zapisi o mrkvi datiraju iz 3. stoljeća, još od vremena starih Rimljana. Pripada porodici Umbelliferae (kim, koromač, kopar).

Bogata je vitaminima, a posebno treba izdvojiti pro-vitamin A ( u jednoj šalici mrkvi - cca 120 g - nalazi se preko 600% dnevnih potreba za tim vitaminom). Osim vitamina, svakako je važna istaknuti da je veoma bogata i antioksidantima čija je uloga itekako važna u današnje vrijeme kada smo radi radi žurbe i stresa sve manje otporni i sve češće obolijevamo.

Beta karoten iz mrkve štiti vid i to posebno noćni vid. Nakon što se beta karoten u jetri pretvori u vitamin A, on putuje u mrežnicu gdje se pretvara u rhodopsin - ljubičasti pigment koji je neophodan za noćni vid. snažni antioksidansi iz beta karotena pružaju zaštitu kod makularne degeneracije, a to je jedan od glavnih uzroka sljepoće kod starijih ljudi.

Osim za vid, namirnice bogate karotenoidima mogu biti jako korisne za regulaciju šećera u krvi, a svakako je važno istaknuti i veoma važnu ulogu u borbi protiv raka. U mnogim priručnicima i knjigama o narodnoj medicini se navodi kako svaki bolesnik koji boluje od neke zloćudne bolesti na dan treba pojesti barem 200 g sirove, ribane mrkve.

Uživajte u mrkvi bilo da je jedete kuhanu ili sirovu, a važno je za napomenuti kako se kuhanjem ne uništava beta karoten, zato zaista više nema opravdanja da je ne postavite na jedno od prvih mjesta na vaššem jelovniku. Naribajte je u obižnu zelenu salatu i imat će novi osvježavajući i zdrav dodatak jelu. Skuhajte je blago posoljenoj vodi, narežite i začinite, ili napravite pire - svejedno - važno da se svaki dan nađe na vašem stolu.

Krumpir, luk i kupus - II dio

Iako naslov sugerira da slijedi još jedan od mojih političko - satiričkih naklapanja, ovaj post će stvarno objediniti gore navedene namirnice i još jednom istaknuti njihovo blagotvorno djelovanje na naš organizam i zdravlje.

Krumpir je, iako došljak iz Amerike, postao sastavni dio naše prehrane i nalazi se na našim jelovnicima barem dva puta tjedno. Kako je njegova cijena u većini slučajeva veoma niska, velika je vjerojatnost da će njegova prisutnost na našim stolovima biti još i češća, što uopće nije loše ako uzmemo u obzir njegovu visoku nutritivnu vrijednost.
Bogat je svim važnijim vitaminima, a u dosta slučajeva se koristi i u narodnoj medicini. Naribani sirovi krumpir se koristi kao oblog za rane, otekline, čireve, nagnječenja, upale mišića, te kod reume ili upale zglobova. Na opekline se također stavlja naribani krumpir, ali mora biti hladan.
Na čir želuca blagotvorno djeluje prijesan krumpirov sok; naribamo jedan ili dva krumpira , dobro ga pritisnemo kako bi iscijedili sok, i dobiveni sok razrijedimo s toplom vodom. Pije se natašte.
Krumpir je nabolje kuhati u ljusci jer tada zadražava sve svoje vitamine, a jedina mana mu je osjetljivost na svjetlo. Krumpir se ne smije ostavljati na svjetlosti jer tada pozeleni, a to uzrokuje nastanak solanina - otrovne tvari štetne za naš organizam.

Luk - temelj skoro svakog jela, bilo da ga pirjamo, kuhamo, pržimo, pečemo ili dodajemo u razne salate. Ljekovit, ljut, potiče tek, bogat vitaminima A, B, B2, E, K, P. Pospješuje prokrvljenost, smanjuje šećer, čisti krv, jača živce, odstranjuje plinove i gliste, ublažava grčeve. Sok ili oblog od sitno sjeckanog luka efikasno uklanja bol kod uboda od raznih insekata (ose, pčele, komarci).
Luk spada u jedno od najvažnijih oružja u borbi protiv raznih prehlada, viroza ili gripa kod svih onih koji naginju narodnoj medicini kao jednoj od alternativa konvencionalnoj medicini.

Kupus - hrana naših bakai nezaobilazan dio svake zimnice. Bilo da je kiseo ili svjež, u njemu se nalazi i previše ljekovtih svojstava da bi ga se tek tako zanemarilo. Kupus je najbolje konzumirati svjež jer se na taj način čuvaju sva njegova nutritivna i ljekovita svojstva.
Listovi svježeg kupusa se koriste kao oblozi za rane koje teško zacijeljuju, dok se sokom od sveježeg kupusa liječe razne upale debelog i tankog crijeva.
Kiseli kupus je odličan izvor vitamina C, a zbog mliječne kiseline, kiseli kupus pomaže kod liječenja ekcema, bronhitisa, lijenih crijeva, upale vena, išijasa. Kiseli kupus uravnotežuje crijevnu floru, uklanja gliste, te pospješuje stolicu.

Bilo kako bilo - sama kriza i recesija i neće biti tako loše ako će to natjerati ljude da se ponovo okrenu tradicionalnoj, jeftinijoj i svakako zdravijoj prehrani.

S brokulom na more!

Možda predbožićno vrijeme i nije najbolje vrijeme za nekoliko informacija o brokuli, no članak u kojem se navodi kako izdanci brokule štite od štetnih UV zračenja svakako može biti dobro opravdanje za to.

U članku koji je objavljen na stranici PNAS (znanstveni radovi nacionalne akademije u USA) (http://www.pnas.org/) navodi se kako tri dana stari izdanci brokule – koji se utrljaju u kožu – pružaju značajnu zaštitu od opeklina uzrokovanih štetnim UV zračenjem.

Tvar koja je zaslužna za to je „Sulforaphane“ (antikancerogena i protu dijabetska tvar koja se nalazi u povrću poput kupusa, karfiola, mladih izdanaka brokule, radića ili rikule, i unatoč intenzivnom traženju, nisam pronašla odgovarajući prijevod na hrvatski). Sulforaphane djeluje na način da povećava izlučivanje zaštitnog enzima kojeg proizvode stanice kože. Za razvijanje te reakcije je potreban jedan dan, ali zato nastavlja djelovati i kada se tvar ispere sa kože.

U eksperimentu koji je korišten za provjeru povoljnog djelovanja Sulforaphane-a je sudjelovalo 6 dobrovoljaca obaju spolova. Eksperiment se sastojao od toga da su dobrovoljci namazali određene dijelove tijela sa Sulforaphane-om , dok je ekipa koja je vodila postupak pomoću chromometra (aparat za uspoređivanje boja na određenoj supstanci) mjerila crvenilo kože.

Ovisno o korištenoj dozi, sulforphane je smanjio opekline i do 83 %u odnosu na „golu“ kožu koja je bila izložena zračenju.

Stoga, slijedeće godine, kada se zaputite na naše lijepe i sunčane plaže, kremena visokog zaštitnog fakora svakako dodajte i koju brokulu.

Inače, osim antikancerogenog djelovanja, brokula je izvrstan izvor vitamina C i vitamina K (u šalici brokule – oko 150 grama – se nalazi preko 200 % naših dnevnih potreba za vitaminom C, i oko 190 % vitamina K), a možete je pripremati na različite načine, i nije bitno da li je kuhate na pari, ili je konzumirate sirovu.

Važno je da izbjegavate pripremanje u mikrovalnoj pećnici jer se time gube skoro sva blagotvorna djelovanja na naše zdravlje.

11 – sretan ili nesretan broj?

U svijetu numerologije broj 11 se smatra jednim od najnesretnijih brojeva – osobno, ne obazirem se previše na takve podatke (ipak, malo više volim sretne brojeve), no u ovom postu ću 11 gledati kao 11 izrazito zdravih (i što najvažnije) lako dostupnih namirnica koje bi svakako trebalo uvrstiti u našu svakodnevnu prehranu.
Poznati nutricionist i autor knjige „The 150 Healthiest Foods on Earth” („150 najzdravijih namirnica na svijetu“ – u mom slobodnom prijevodu) Johnny Bowden navodi slijedeće namirnice kao lako dostupne tijekom cijele godine, te izrazito zdrave i potrebne našem organizmu.

1. Repa – zaista je dostupna iako možda ne previše uobičajena u našoj svakodnevnoj prehrani. Bogata je folatima (vrsta B vitamina topiva u vodi) i prirodnim crvenim pigmentima koji povoljno djeluju u borbi protiv karcinoma.
Preporučuje se konzumirati svježu repu (npr, naribanu na salatu) jer se termičkom obradom smanjuju antioksidnatska djelovanja.

2. Kupus – krcat je različitim nutritivnim tvarima od kojih je jedna „sulforaphane”, a za koju se vjeruje da sudjeluje u borbi protiv raka.
Obzirom da je dostupan tijekom cijele godine, tako je i najobičnija salata od kupusa sasvim dovoljan izvor svih blagodati što nam pruža ovo povrće.

3. Blitva – zelena i lisnata, uvijek dobro došla s krumpirom, kao i ostalo zeleno lisnato povrće bogata je folatima .

4. Cimet – začin koji pomaže u regulaciji šećera u krvi i kolesterola.
Osim u kolačima, može se konzumirati i s medom, zobenim pahuljicama ili s jogurtom.

5. Sok od naranče – smanjuje visoki krvni tlak, te je bogat antioksidantima.
Najbolje je da sami pripremite svježi sok, jer što god pisalo na nekoj etiketi ne može se mjeriti s bogatstvom svježe načinjenog soka.

6. Suhe šljive – odličan antioksidant, te poznato sredstvo za postizanje redovite probave.

7. Sjemenke bundeve (koštice) – najhranjiviji bundevin dio bogat magnezijem, a visoka razina tog minerala smanjuje rizik prerane smrti.

8. Srdele – bilo konzervirane ili svježe pripremljene odličan su izvor omega-3 masnih kiselina, kalcija, željeza, magnezija, kalija, fosfora, cinka i mangana, uz sve te minerale srdele (sardine) su bogate vitaminima B skupine.

9. Kurkuma – začin koji se dobiva iz istoimene korjenaste biljke, u zadnje vrijeme sve prisutniji i na našim prostorima (poznati carry), a djeluje protu upalno i anti kancerogeno.

10. Smrznute borovnice – možda im se malo smanjuje nutritivna vrijednost, ali su svakako dostupne tijekom cijele godine u smrznutom stanju – kao i sve bobičasto voće, borovnice su bogate vitaminima (izrazito su bogate vitaminom C), antioksidantima i menralima.

11. Luk – kuhinja bez luka je nezamisliva, a njegova primjena je zaista široka – od pripravaka u narodnoj medicini (oblog od sjeckanog luka protiv raznih uboda insekata, npr) pa do digestiva. Dodatak osvježavajućim ljetnim salatama, temelj skoro svakog jela, povoljno djeluje na kardiovaskularnu sliku organizma, antikancerogen je, bogat vitaminom C, kromom i dijetalnim vlaknima

Jednostavno i prirodno do zdravlja

Naše su police bogate jednostavnim namirnicama koje nam mogu pružiti dodatne izvore vitamina i minerala, a većina njih posjeduje i određena ljekovita svojstva. Stoga, umjesto da ostavljamo stotine kuna za razne vitaminske pripravke, bolje da malo više vremena posvetimo proučavanju voća i povrća koje nas okružuje jer će se u svakom od njih pronaći nešto što može djelovati blagotvorno na naše tijelo i organizam u cjelini.

Ovdje se nalaze samo neke od tih namirnica, no popis je ustvari puno, puno dulji…

Marelice

Glavna značajka marelica je njihovo bogatstvo beta karotenom koji nam pomaže pri zaštiti od slobodnih radikala. Naše tijelo pretvara beta karoten u vitamin A, a to može smanjiti mogućnost pojave određenih karcinoma, a posebno raka kože. Možete uživati u suhim marelicama, ili svježim, ali ako kupujete ili berete svježe marelice, obratite pozornost na njihovu čvrstoću – kada omekane previše, gube dio svojih nutritivnih vrijednosti.

Maline

Maline se izvrstan izvor vitamina C i vlakana, što dobro dođe u današnjoj borbi protiv visokog kolesterola i kardiovaskularnih bolesti, no osim, nazovimo to „standardnih blagodati“ u malinama se nalazi određena kiselina, tj, „ellagic acid“ (ako itko nađe prijevod…) koja sprečava rast tumorskih stanica. Na stranici wikipedie navedeno je i ostalo voće bogato tom kiselinom, te informacije vezane za utjecaj na sprečavanje rasta stanica raka.

Rajčica

Bogata je likopenom , a on se ponaša kao veoma jak antioksidant. Neka istraživanja pokazuju kako rajčica smanjuje rizik od pojave raka želuca i debelog crijeva, ako se redovito konzumira. Najbolje je rajčice konzumirati svježe, sa malo maslinovog ulja, jer se likopen najbolje apsorbira kada se konzumira s malo masnoće.

Grožđice

Grožđice su odličan izvor željeza, te su bogate i antioksidantima.Energijska vrijednost im je veoma visoka – radi visoke količine šećera. Ako dugo stoje (pohranjene) može se desiti da se na stjenkama kristalizira šećer – taj problem ćete riješiti ako ih nakratko uronite u neku tekućinu (kipuća voda, alkohol ili voćni sok), a pri tom se neće izgubiti njihova nutritivna svojstva.

Smokve

Smokve su odličan izvor kalija i vlakana, te sadržavaju dosta vitamina B6 koji odgovoran za proizvodnju seratonina (hormon koji se stvara u mozgu, a njegova količina je odgovorna za različita stanja našeg organizma – od depresije do agresije…), koji smanjuje kolesterol i sprečava zadržavanje vode. Iako izrazito slatke, vlakna koja one sadržavaju uvelike mogu pomoći pri regulaciji tjelesne težine (tj, skidanju viška kilograma)

Dinje

U jednoj polovici dinje možete naći oko 120 mg vitamina C što svakako zadovoljava dnevne potrebe. Uz vitamin C, tu se nalazi i beta karoten, a zajedno čini veoma snažan antioksidant. Dinja je, osim vitaminima, bogata i kalijem, a kalij je veoma važan pri smanjenju visokog krvnog tlaka, te je jako bitan za postizanje normalne ravnoteže vode u organizmu.

Luk

Luk je toliko „svakodnevan“ da nam je kuhinja bez njegove prisutnosti nezamisliva. Osim što je nezaobilazan dodatak jelima, oduvijek se imao široku primjenu u narodnoj medicini, ali su i znanstvena proučavanja dokazala njegov blagotvoran učinak na naše zdravlje. Luk je pojačava apetit i pomaže pri probavljanju hrana. Jedemo li barem tri puta tjedno, smanjili smo rizik pojave raka debelog crijeva. Oblog od sjeckanog luka pomaže pri ubodima insekata (npr osa) što sam i sama iskusila ovo ljeto – nakon obloga od sjeckano luka, osjetila sam kako se povlači oteklina i kako nestaje bol od uboda ose.

Ljetno, ljuto i ljekovito

Stigle su vrućine i donijele nam mnogo veselja u vidu svježeg voća i povrća koje zauzima sve više mjesta na našim tržnicama. Tezge su prepune crvenih rajčica, zelenih i žutih paprika, dinja, lubenica…no, važno mjesto u ovoj ljetnoj rapsodiji zauzima ljuta paprika, feferona ili chilli paprika. Chilli paprika vuče svoje porijeklo iz Meksika, a u naše krajeve je stigla zahvaljujući Kolumbu i njegovim putovanjima po Karibima.

Postoji preko stotinu vrsta ljute paprike različitih oblika, boje i intenziteta ljutine.

Papričice se mogu koristiti svježe, u prahu (začin – ljuta paprika) ili konzervirane. Mljevena i sušena paprika kao začin je najčešći oblik u kojem ćemo sresti ljutu papriku, a taj nam prah može ponuditi mnogo minerala i vitamina kao što su željezo, magnezij, kalcij, vitamini, A, K ,C, te ostali važni i potrebni elementi ( ne želim navoditi brojke, jer se količine RDA znaju mijenjati i varirati od izvora do izvora…)

Važan sastojak ljutih papričica je tvar kapsaicin koji je i zaslužan za njihovu ljutinu, no mišljenje da feferone, radi svoje ljutine, uništavaju sve živo u organizmu, nije točno. Ljute paprike su u svakom slučaju veoma ljekovite i postoje izvori i studije koji navode kako kapsaicin iz ljutih paprika pomaže pri raznim upalnim procesima, te pomaže lučenje sekrete iz začepljenog nosa i pluća.

Chilli papričice smanjuju razinu kolesterola u krvi te pomažu u razgradnji fibrina – tvari koja sudjeluje u stvaranju krvnih ugrušaka. Korištenje chillija u prehrani (i kao začina) može doprinijeti smanjenu pojave moždanog i srčanog udara. Kapsaicin smanjuje oksidaciju kolesterola što uzrokuje manju pojavu kardiovaskularnih bolesti.

Istraživanje u časopisu Cancer research navodi kako je kapsaicin zaslužan za sprečavanje širenja stanica karcinoma kod raka prostate i raka jetre.

Iako neki kažu da ljutina u feferonima može izazvati čir na želucu, stvarnost je drugačija – ljute papričice potiču lučenje zaštitnih želučanih sokova.

Chilli pomaže čak i pri regulacije težine jer ljutina u papričicama povećava metaboličku aktivnost i upotrebu kisika, do čak 20 minuta nakon konzumacije.

Kapsaicin ima svoju primjenu i u kozmetici gdje se koristi kao dodatak kremama koje služe za ublažavanje boli uzrokovane neuralgijama, herpesom ili čak nakon amputacija.

Ipak, previše konzumacije ljutih papričica može dovesti do pojave raka želuca, te stoga čovjek mora biti umjeren – umjerenost i je jedini način postizanja zdravijeg načina života i sveopćeg stanja organizma.

No to nije razlog da ja ne nastavim uživati u toj „slatkoj“ ljutini koja mi se pruža u ovim ljetnim mjesecima jer svako ljeto ionako prekratko traje…

Zeleno je „in“

Upeklo je zadnjih dana, a mene duša boli kada u vrtu gledam blitvu koja se prži na vrelini sunca. Kada vani ugrije, blitva povene i teško se nosi sa temperaturama iznad 30 stupnejva.

Ta skromna mediteranska princeza (blitva, lat. Beta vulgaris var cicla) je ustvari dvogodišnja lisnata biljka koja se pretežno uzgajala u priobalnim područjima iako je danas našla svoje mjesto u „kontinentalnim“tanjurima. Postoje dvije osnovne vrste – prva ima velike, zelene i „raščupane“ listove na relativno maloj bijeloj stabljici (takva je u mojem vrtu), a druga ima manje listove na velikoj i mesnatoj stabljici (takvu ćete češće naći na policama supermarketa).

Kao i sva zelena lisnata povrća, i blitva je niskokalorična biljka (100 g kuhane blitve ima 20 kcal – Wikipedia ) bogata magnezijem, željezom, te vitaminima B i C. Važnost takvog povrća u našoj prehrani je velika, te bi se trebali naći na stolu barem tri puta tjedno.

Na kraju jedna sitnica vezana za kuhanje svog zelenog povrća (uključujući i blitvu) – važno je kuhati u velikom, dubokom loncu i povrće uvijek staviti u kipuću vodu – što se brže skuha, ostati će „zelenije“. Na zelenilo povrća pri kuhanju utječe lužnatost vode (kontra učinak daje kiselost) – ako je voda lužnata, povrće će zadržati svoju boju, to znači da se pri kuhanju svog zelenog povrća može dodati malo sode bikarbone.

I sad jedan recept s mog stola (kojeg sam konačno uspjela zapamtiti J):

Štrudla s blitvom i mrkvom

Potrebno je:

Oko ½ kg blitve (popariti)
3 srednje mrkve
1 velika glavica luka ili 2 poriluka
Vrhnje za kuhanje
Sol
Papar
Ljuta paprika
2 dl mineralne vode
Kore za savijače
Ulje

Prokuhati blitvu. Luk isjeckati sitno i popržiti na ulju, kada postane staklast dodati naribanu mrkvu, te posoliti i popariti (pri tom ne trebate štedjeti). Ocijediti blitvu i na grubo je isjeći, te je dodati u mješavinu luka i mrkve. Kratko pirjati, te ako je potrebno još začiniti, te dodati malo mljevene ljute paprike i malo vrhnja za kuhanje može se probati i s kiselim vrhnjem).

U zdjeli razmutiti 2 jajeta, te dodati vrhnje za kuhanje (ili kiselo vrhnje).

Odvojiti kore za savijače, te staviti prvu koru na krpu, premazati je vrhnjem i jajima i posuti je s mješavinom blitve i mrkve, na to staviti drugu koru i ponoviti postupak. Možete staviti tri, četiri kore - jednu na drugu. Savijene štrudle staviti u tepsije, te ih prerezati (svaku) okomito na četiri dijela (kao kad režete savijaču). U ostatak vrhnja i jaja dodati mineralnu vodu, malo ulja i još malo soli, te promiješati. Zaliti savijaču prije pečenja, te ostaviti da se malo upije. Peći na 200 C oko 40 do 50 minuta.

U savijaču možete dodati i malo ribanog sira (topli nadjev djeluje kremasto), isto tako možete je i malo posuti ribanim sirom (vizualno atraktivnije).

Predobro da bi bilo istinito

Iako nas danas šopaju hrpom „fensi-šmensi“ namirnica (od kojih neke možda i jesu uistinu zdrave), često zaboravljamo da se prava vrijednost nalazi u jednostavnim stvarima. Ponekad ne bi bilo loše vratiti se svojim korijenima i pozabaviti se jednim dosadnim i običnim kupusom.

Kupus (ili zelje, lat. Brassica oleracea) je zeljasta biljka čija upotreba datira još iz pretpovijesnog doba kada su je koristili prastanovnici u priobalnim mjestima Europe, a poznato je da su još stari Slaveni otkrili način kiseljenja koji koristi i danas.

Nutritivna vrijednost ove biljke je jako velika te postoje mnogi zapisi o njenoj ljekovitosti. Teško je nabrojati sve blagotvorne učinke koje nam kupus daje, no i vrapci na granama znaju da je rasol (tekućina koja nastaje kiseljenjem kupusa) najbolji lijek za mamurluk.

Kupus je nastao kultiviranjem divlje zeljaste biljke i u današnje vrijeme su nam dostupne razne vrste, a najraširenije je svakako bijelo zelje i crveno zelje (koje ima svoje podvrste naravno, i rano zelje, i kasno zelje, i varaždinsko, i ogulinsko…). Nećemo pogriješiti odaberemo li bilo koju od te dvije vrste jer se obje bogate vitaminom C – bijeli kupus ima otprilike 30 – 60 mg/100g, a crveni od 42 – 70 mg/100g. Odnos kalcija i fosfora u kupusu omogućuje maksimalno iskorištenje kalcija, te je to još jedan od razloga da ga što češće imamo na stolu.

Obzirom da ja ipak nisam nutricionist, neću se upuštati u daljnju analizu kemijskog sastava, nego ću radije pretresti ono što je zanimljivije (i potrebnije) običnom čovjeku, a to je ljekovitost kupusa i njegova primjena u narodnoj medicini.

Glavobolja – uzeti nekoliko listova svježeg kupusa i staviti u zagrijanu pećnicu (ne previše zagrijanu) da malo omekšaju, nakon toga ih staviti na čelo. Ponovi postupak tri puta na dan.

Čir na želucu i dvanaesniku – svježe iscijeđeni sok od bijelog kupusa dokazano liječi čir na želucu, a kura traje tri do četiri tjedan, i to da se svaki dan popije od 0,5 do 1 litre (raspoređeno tijekom dana) iscijeđenog soka kupusa. Ista terapija liječi i kolitis (upala debelog crijeva)

Svježi kupus je našao svoju primjenu i u kozmetici, te se preporučuju maske od svježe naribanog bijelog kupusa (koje se drže na licu od 20 do 30 minuta), kao i voda u kojoj se kuhao bijeli kupus (pomoć pri postizanju ljepše i finije kože lica)

U današnje vrijeme je nezamislivo „prezimiti“ bez kiselog kupusa, pa naše jelovnike svakako treba obogatiti sa sarmom, „dinstanim“ kiselim zeljem, te nizom ostalih jela od kiselog kupusa (pogotovo sirovog kiselog kupusa)

zbog obilja vitamina C. Slabokrvne osobe, te osobe sa želučanim problemima, zatvorom i skorbutom svakako trebaju jesti kiseli kupus pomiješan sa lukom (kapulom) i maslinovim uljem. Ako se kiseli kupus koristi kao lijek, treba ga jesti na prazan želudac ili između obroka, 2-3 puta na dan.

Kupus djeluje antiseptički i ako se pripremi kao čaj ili juha, može se koristiti kao lijek za kašalj i gripu.

Rimska carica - rikula

Svatko, tko je barem malo upoznat sa današnjim trendovima u kuhinji, zna što je rikula (riga, rukola; lat. Eruca sativa) . Jednostavna i poludivlja biljka koja je nekad bila privilegija primorskih i mediteranskih krajeva vuče svoje korijene iz doba rimljana. Postoji mnogo vrsta te biljke, a najpoznatije su kultivirana (eruca sativa, rucola coltivata) i divlja (diplotaxis tenuifolia, rucola selvatica). Razlike u uzgoju nema jer riga ne traži previše, a za uzvrat može ponuditi više nego što možemo zamisliti. Rikula dosta lako uspijeva na svakom tlu, a preporučuje se uzgoj na sunčanom mjestu ili u polu sjenovitom i važno je opskrbiti je s dosta vode, jer u protivnom veoma brzo izraste, a listovi joj postanu jako aromatični, pa skoro i gorki i žilavi.

Još u davna vremena rikuli su se pripisivala afrodizijačka svojstva, a koristila se i kao jedan od najvažnijih sastojaka za lijek protiv kašlja i skorbuta.

Nutritivna vrijednost rikule je jako velika – osim što je bogata vitaminom C, A, K, ona je i odličan izvor minerala kao što su kalcij, magnezij, željezo, kalij i fosfor. Beta-karoten iz rikule ima učinak antioksidanta, a to pomaže očuvanju našeg organizma.

U kuhinji se koristi i kao začin i kao samostalno jelo, bilo da je riječ o salatama, prilogu uz krumpir ili rižotu. Može se pripremati poput špinata ili blitve, sa češnjakom i maslinovim uljem – na lešo. Izvrstan je dodatak na pizzama (pogotovo u kombinaciji sa mozzarelom ili sličnim sirevima). Mogućnosti su ogromne, a mi moramo pustiti mašti na volju.

Za početak je dovoljna najobičnija salata koja se sastoji od puterice, rikole, mladog luka i rotkvice – a sve to je začinjeno s maslinovim uljem i malo kvasine…ta se salata (made in „moj vrt“) nalazi na mom meniju posljednjih deset dana i moram priznati da mi još nije dosadila.

Vitamin E danas – zdravija starost sutra

Sa svih strana nas bombardiraju informacijama o vitaminu E i njegovoj važnoj ulozi za očuvanje našeg zdravlja. Što je vitamin E i zašto je on toliko važan za naš organizam?
Vitamin E je zajednički naziv skupine povezanih tokoferola (tokoferol – organska tvar koja se sastoji od niza metilnih fenola) koji su topivi u mastima. Tokoferoli u našem organizmu djeluju kao antioksidanti, a uloga antioksidanata je vezivanje slobodnih radikala. Da ne mudrujem previše, pokušati ću što je jednostavnije objasniti pojam „slobodni radikali“ – to su čestice (molekule, ioni,…) u našem organizmu koje imaju jedan ili više rasparenih elektrona (što to točno znači – ne pitajte J) kratkog su vijeka i jako su nestabilni. Lako se vežu za sve strukture u svojoj okolini što znači da uzrokuju razna oštećenja staničnih membrana i mutaciju DNA kiseline. Dugoročno gledano, takva oštećenja uzrokuju pojavljivanje različitih bolesti, a među najtežima su svakako ateroskleroza i karcinom. Slobodni radikali nastaju na mnogo načina, od svakodnevnih funkcija stanice pa do sagorijevanja hrane. Sve je veći negativni utjecaj slobodnih radikala iz vanjskih izvora, kao što su zagađenje, prekomjerno izlaganje štetnom UV zračenju, stres, preveliki fizički i psihički napori…

Iz ovog kratkog (i nadam se razumljivog objašnjenja) slijedi zaključak o tome koliko je vitamin E važan u našem životu i zašto ga je potrebno pojačano unositi u naš organizam. Dosada nije utvrđeno štetno djelovanje prevelike količine vitamina E (jedino sam naišla sam na podatak da dugotrajno prekomjerno uzimanje vitamina E uzrokuje probleme sa vidom) , a preporučeni dnevni unos varira – od 8 mg do 15 mg (ovisi o izvoru informacija).

Bilo kako bilo – najbolje rješenje je što češća konzumacija hrane bogate vitaminom E kao što su biljna ulja (ulje suncokreta ima 55.8 mg/100g ili maslinovo ulje sa 12 mg/100 g – izvor Wikipedia), pšenične klice, lisnato zeleno povrće (špinat, razne zelene salate…), orašasti plodovi, riba i jaja.

Uvođenjem raznovrsnije i kvalitetnije prehrane bogate vitaminom E profitirat će naše zdravlje jer nam s vremenom jača imunitet, osjećamo se bolje i sve u svemu – naše tijelo bolje funkcionira. Osobno, nikad nisam pridavala previše pozornosti količini vitamina E u svojoj svakodnevnoj prehrani, no kako skoro devet godina ne jedem crveno meso i svoj jelovnik baziram na ribi, maslinovom ulju i zelenom povrću, konačno sam pronašla objašnjenje zašto se osjećam bolje danas, sa 32 godine, nego prije 10 ili 15 godina.

Pravo lice krumpira

Krumpir je nadaleko poznata namirnica i svakodnevni obroci su nezamislivi bez njega. Stigao je iz Južne Amerike (iz Perua) prije više od 400 godina. U današnje vrijeme kada svi posvećujmo puno brige zdravoj prehrani i pravilnom odabiru namirnica, većina ljudi smatra kako je krumpir nešto što bi trebalo biti „out“ u kuhinji. Pomisao na pržene krumpiriće izaziva sablazan u svijetu zdrave prehrane iako većina od nas potajno mašta o vrućoj i slanoj porciji pomfrija koje umačemo u umake od majoneze ili kiselih krastavaca :-).

No nije sve tako crno – krumpir ima puno dobrih značajki, prehranio je mnoge sirotinjske obitelji i ne vidim razloga da ga se izbjegava.

Kako ima 2.5 puta manje škroba od kruha preporučuje se u prehrani dijabetičara, a bogat je i vitaminima A, B, C i F. Najbolje ga je kuhati u ljusci jer se zadržavaju skoro svi njegovi vitamini. Ideal je za dijetalnu prehranu, te kod probavnih problema, bilo da ga jedu djeca ili odrasli – jednostavno ga narežite na krupnije komade i skuhajte zajedno s mrkvom, te od toga napravite pire, uz dodatak malo soli.

U narodnoj medicini je poznat niz ljekovitih svojstava krumpira – koristi se za otklanjanje glavobolje i to tako da se čelo obloži kriškama sirovog krumpira. Nariban i sirov koristi se za rane, otekline, čireve, nagnječenja, upale mišića i kosti, kod reume i upale zglobova, a naribani i hladni krumpir se stavlja čak i na opekline (idealan lijek za opekline od sunca).

Prijesni krumpirov sok je odlično je sredstvo protiv upale želučane sluznice i čira na želucu – naribati jedan do dva krumpira, istisnuti sok , te ga razrijediti s toplom vodom, popiti natašte.

Kod krumpira najviše pozornosti treba posvetiti njegovom skladištenju i zrelosti. Ne smije se ostavljati na svjetlu jer tada pozeleni i dolazi do otrovnog solanina (alkaloid – prirodni pesticid/fungicid, otrovan za ljude), a to je štetno za probavne organe i vid.

Nemojte ga izbjegavati, nego iskoriste ono što van nudi – pa makar to i značilo poneka porcija pommes fritesa.

Par pametnih za početak

U ovom jednostavnom postu nalaze se četiri namirnice koje su gotovo uvijek dostupne u našim trgovinama ili tržnicama, a ako svakoj od te četiri namirnice pridružimo barem deset osnovnih karakteristika ili savjeta, dobiti ćemo 40 razloga više da ih češće koristimo

Luk/Mladi luk

1. Jak miris i ljekovitost luka određuje količina sumpora u njemu.
2. Luk pojačava apetit i pomože pri probavljanju hrane
3. Unos veće količine luka u organizam smanjuje razinu glukoze u krvi
4. Luk je bogat kromom,a taj element pomaže da se smanji brzo podizanje šećera u krvi
5. Redovita upotreba luka u prehrani smanjuje povišeni krvni tlak i razinu kolesterola u krvi, te se s time smanjuje rizik pojavljivanja kardiovaskularnih bolesti.
6. Jedemo li luk barem 3 puta tjedno, smanjili smo mogućnost pojave raka debelog crijeva.
7. Sok crvenog luka pomiješan sa medom može se koristiti kao sredstvo za umirenje živaca, promuklosti i kao sredstvo protiv kašlja
8. Problemi sa želucem i crijevima te nadimanje mogu se ublažiti ako se pojede pečeni luk ili popije sok od samljevenog luka (koji može biti pomiješan s jednim dijelom rakije). Piju se 2 – 3 čašice na dan.
9. Kožni lišajevi, perut i opadanje kose mogu se ublažiti svježe iscijeđenim sokom.
10. Da bi odstranili miris luka iz usta, prožvakati nekoliko listića svježeg peršina.

Rotkvica/Rotkva

1. Crna rotkva (povrtnica) pomaže pri bronhitisu kod djece – odrezati „poklopac“ na rotkvi, izdubiti sadržaj (da stjenke ostanu 1 – 1,5 cm), te ja napuniti medom. Sirup nastaje nakon 4-5 sati, a treba ga davati 3 puta na dan (po žličicu)
2. Odnos kalcija i fosfora u rotkvici je takav da se omogućuje maksimalno iskorištavanje kalcija.
3. Rotkvica se koristi kao aperitiv u prehrani jer potiče apetit i lučenje želučanih sokova.
4. Radi svog povoljnog djelovanja na probavu preporučuje se osobama sa zatvorom
5. Rotkvica pojačava lučenje mokraće
6. Stimulira izlučivanje žuči kod oboljenja žuči i žučnih kanala
7. Osobe sa upalom želučane sluznice, crijeva, s čirom te bubrežni bolesni bi trebali izbjegavati rotkvu/rotkvicu.
8. Iako se uvijek baca, lišće rotkvice se može koristiti za pripremu priloga, salata ili juha.
9. Japanska kuhinja je nezamisliva bez rotkvica – a pripisuju joj se zasluge za smanjivanje viška masnoće i celulita.
10. Želite li vitaminsku bombu i lijek za razbuđivanje, napravite salatu od rotkvica i kiselih jabuka – narežite rotkvice, naribajte krupno jabuke, te dodajte ribane kisele krastavce i sock od jednog limuna.

Jagode

1. Količina vitamina C u jagodama iznosi od 25-120 mg/100 g (ovisno od sorte), a to znači da se može zadovoljiti dnevna potreba za vitaminom C
2. Jagoda je bogata vitaminom C,a Vitamin C je antioksidant i njegovo djelovanje smanjuje rizik nastajanja nekih karcinoma.
3. Jagode su odličan izvor folata (folne kiseline iz skupine B vitamina).
4. Jagode pomažu u borbi protiv virusa dišnih organa.
5. Dijetetičari preporučuju alergičnima na vrtne jagode konzumiranje divljih, šumskih jagoda.
6. Za bolji rad štitnjače preporučuju se jagode
7. Korijen šumske jagode pomaže u otklanjanju zubnog kamenca.
8. Izdanci šumske/divlje jagode zaustavljaju krvarenje i proljev.
9. Kupke od šumske jagode pomažu kod kožnih oboljenja
10. Jedan od najukusnijih afrodizijaka su obične jagode sa šlagom.

Čokolada

1. Čokolada ublažava bolove uzrokovane mjesečnicom (osobno dokazano).
2. Za čokoladu se smatra da je afrodizijak, a govori se da je čak i slavni Casanova koristio čokoladu u svojim osvajačkim pohodima.
3. Sastojak čokolade teobromin pomaže u zaustavljanju kroničnog kašlja (Imperial College – London).
4. Uvijek odaberite čokoladu s većim udjelom kakaa, a manjim udjelom šećera.
5. Feniletilamin (jedan od sastojaka čokolade) ima stimulirajuće djelovanje, pa nas čokolada može veoma lako razbuditi i povećati koncentraciju.
6. U tabli čokolade od 100 grama nalazi se 156 mg kalcija, 207 mg fosfora i 8,4 g proteina.
7. Prije spavanja bi ipak trebalo izbjegavati čokoladu jer može doći do pojave nesanice.
8. Najnovija istraživanja pokazuju kako tamna čokolada (isto kao i kakao) povećavaju proizvodnju dobrog kolesterola (HDL) za oko 10 %, pa se s time smanjuje rizik taloženja lošeg kolesterola na stjenkama krvnih žila.
9. Čokolada sadrži veće količine fenola, a polifenolske kiseline imaju učinak antioksidanta.
10. Pretjerivanje s čokoladom ima suprotan učinak jer izaziva potištenost i razdražljivost.