Koenzim Q10

Zadnjih dana mi oči bode reklama jednog našeg poznatog proizvođača mlijeka i mliječnih prerađevina – a to je reklama za mlijeko koje sadrži koenzim Q10 (poznat i kao ubikinon). Svi ste čuli za kreme ili slične kozmetičke proizvode bogate Q10 (čitaj – „kjuten“), no ovo je prehrambeni proizvod u koji je, na neki određen način, ubačen koenzim Q10.

Što su koenzimi i zašto nam oni trebaju?
Koenzimi su male, neproteinske molekule koje prenose kemijske tvari, tj.grupe između enzima, a sam koenzim Q10 je tvar slična vitaminima koja je topiva u ulju i najčešće prisutna u mitohondrijima . Q10 sudjeluje u proizvodnji 95% energije naših stanica. Iz toga se da zaključiti da organi kojima je potrebno najviše energije (poput srca ili jetre) imaju najveću koncentraciju ove tvari. Q10 je veoma jak antioksidant, te je radi toga neophodan našem organizmu.

Prema istraživanjima, naše tijelo proizvodi dovoljno Q10 do naše tridesete godine (ako je riječ o zdravoj osobi), nakon toga se ta razina smanjuje, pa se stoga preporučuju razni nadomjesci u kojima se nalazi Q10.



Ne želim sugerirati niti jedan umjetni prehrambeni proizvod ili kozmetički proizvod koji u sebi sadržava Q10. Radije ću se osvrnuti na prirodne proizvode koji u sebi sadržavaju ovu, prijeko potrebnu tvar, a to su :

- sezamovo ulje (ulje sjemenki sezama)
- ulje kikirikija
- sojino ulje
- ulje repice
- svinjske i goveđe iznutrice (točnije srce)
- pileće nogice
- iznutrice haringe i skuše (srce)

Prženjem se razina koenzima Q10 (u gore navedenim namirnicama) može smanjiti i do 30 % stoga svakako treba obratiti pozornost načinu na koji se Q10 unosi u naš organizam.

S brokulom na more!

Možda predbožićno vrijeme i nije najbolje vrijeme za nekoliko informacija o brokuli, no članak u kojem se navodi kako izdanci brokule štite od štetnih UV zračenja svakako može biti dobro opravdanje za to.

U članku koji je objavljen na stranici PNAS (znanstveni radovi nacionalne akademije u USA) (http://www.pnas.org/) navodi se kako tri dana stari izdanci brokule – koji se utrljaju u kožu – pružaju značajnu zaštitu od opeklina uzrokovanih štetnim UV zračenjem.

Tvar koja je zaslužna za to je „Sulforaphane“ (antikancerogena i protu dijabetska tvar koja se nalazi u povrću poput kupusa, karfiola, mladih izdanaka brokule, radića ili rikule, i unatoč intenzivnom traženju, nisam pronašla odgovarajući prijevod na hrvatski). Sulforaphane djeluje na način da povećava izlučivanje zaštitnog enzima kojeg proizvode stanice kože. Za razvijanje te reakcije je potreban jedan dan, ali zato nastavlja djelovati i kada se tvar ispere sa kože.

U eksperimentu koji je korišten za provjeru povoljnog djelovanja Sulforaphane-a je sudjelovalo 6 dobrovoljaca obaju spolova. Eksperiment se sastojao od toga da su dobrovoljci namazali određene dijelove tijela sa Sulforaphane-om , dok je ekipa koja je vodila postupak pomoću chromometra (aparat za uspoređivanje boja na određenoj supstanci) mjerila crvenilo kože.

Ovisno o korištenoj dozi, sulforphane je smanjio opekline i do 83 %u odnosu na „golu“ kožu koja je bila izložena zračenju.

Stoga, slijedeće godine, kada se zaputite na naše lijepe i sunčane plaže, kremena visokog zaštitnog fakora svakako dodajte i koju brokulu.

Inače, osim antikancerogenog djelovanja, brokula je izvrstan izvor vitamina C i vitamina K (u šalici brokule – oko 150 grama – se nalazi preko 200 % naših dnevnih potreba za vitaminom C, i oko 190 % vitamina K), a možete je pripremati na različite načine, i nije bitno da li je kuhate na pari, ili je konzumirate sirovu.

Važno je da izbjegavate pripremanje u mikrovalnoj pećnici jer se time gube skoro sva blagotvorna djelovanja na naše zdravlje.

Naizgled crna i zdrava

Svi smo upoznati sa znanstveno dokazanom činjenicom da je tamna čokolada zdrava, te da zaista povoljno djeluje na kardiovaskularni sustav, snižava visoki krvni tlak, puna je antioksidanata – i kad razmislimo, onako iskreno, shvatiti ćemo da smo se prečesto „držali“ tih blagodati kako bi opravdali što češću konzumaciju ove sveprisutne poslastice.

No medicinski časopisi (poput Lancet-a) su objavili dokaze, tj. tvrdnje koje će nas spustiti na zemlju sa našeg slatkog čokoladnog oblaka.

Tamna čokolada je zaista dobra i zdrava i to prvenstveno radi antioksidanta koji se zove flavonoid. Flavonoid je ujedno i razlog zašto je čokolada gorka. Da bi se riješili neugodne gorčine, proizvođači čokolade i čokoladnih prerađevina dosta često izbacuju flavonoide, i time čokoladi oduzimaju glavnu, zdravstveno povoljnu, značajku. Najgore od svega toga je to što se na većini etiketa koje se nalaze na čokoladi ne navodi da li je ta čokolada sa flavonoidima ili je bez flavonoida.

Naravno, ovo su dobre vijesti, ali samo za ljubitelje tamne čokolade. Za običnu mliječnu čokoladu ili bijelu čokoladu se ne može reći da je zdrava jer se u njima jako rijetko pronalazi flavonoid, ali zato masnoće, kalorije i šećer se i dalje prisutne u tim čokoladama, što itekako pomaže u skupljanju dodatnih kilograma.

Ali ovdje nije kraj – naizgled crna čokolada može biti velika varka zato jer se prilikom proizvodnog procesa u smjesu za čokoladu mogu dodati posebni dodaci koji potamne prirodnu kakao masu, a prirodno gorki flavonoidi su odstranjeni.

I što nam preostaje? Da prestanemo jesti čokoladu?

Teško izvedivo – ali si zato možemo pomoći na način da prilikom slijedeće kupovine tamne čokolade obratimo pozornost na deklaraciju i sastav. Iz gore navedenog da se zaključiti da bi trebalo kupiti onu crnu čokoladu koja ima najmanje aditiva, a najviše kakao dijelova.

11 – sretan ili nesretan broj?

U svijetu numerologije broj 11 se smatra jednim od najnesretnijih brojeva – osobno, ne obazirem se previše na takve podatke (ipak, malo više volim sretne brojeve), no u ovom postu ću 11 gledati kao 11 izrazito zdravih (i što najvažnije) lako dostupnih namirnica koje bi svakako trebalo uvrstiti u našu svakodnevnu prehranu.
Poznati nutricionist i autor knjige „The 150 Healthiest Foods on Earth” („150 najzdravijih namirnica na svijetu“ – u mom slobodnom prijevodu) Johnny Bowden navodi slijedeće namirnice kao lako dostupne tijekom cijele godine, te izrazito zdrave i potrebne našem organizmu.

1. Repa – zaista je dostupna iako možda ne previše uobičajena u našoj svakodnevnoj prehrani. Bogata je folatima (vrsta B vitamina topiva u vodi) i prirodnim crvenim pigmentima koji povoljno djeluju u borbi protiv karcinoma.
Preporučuje se konzumirati svježu repu (npr, naribanu na salatu) jer se termičkom obradom smanjuju antioksidnatska djelovanja.

2. Kupus – krcat je različitim nutritivnim tvarima od kojih je jedna „sulforaphane”, a za koju se vjeruje da sudjeluje u borbi protiv raka.
Obzirom da je dostupan tijekom cijele godine, tako je i najobičnija salata od kupusa sasvim dovoljan izvor svih blagodati što nam pruža ovo povrće.

3. Blitva – zelena i lisnata, uvijek dobro došla s krumpirom, kao i ostalo zeleno lisnato povrće bogata je folatima .

4. Cimet – začin koji pomaže u regulaciji šećera u krvi i kolesterola.
Osim u kolačima, može se konzumirati i s medom, zobenim pahuljicama ili s jogurtom.

5. Sok od naranče – smanjuje visoki krvni tlak, te je bogat antioksidantima.
Najbolje je da sami pripremite svježi sok, jer što god pisalo na nekoj etiketi ne može se mjeriti s bogatstvom svježe načinjenog soka.

6. Suhe šljive – odličan antioksidant, te poznato sredstvo za postizanje redovite probave.

7. Sjemenke bundeve (koštice) – najhranjiviji bundevin dio bogat magnezijem, a visoka razina tog minerala smanjuje rizik prerane smrti.

8. Srdele – bilo konzervirane ili svježe pripremljene odličan su izvor omega-3 masnih kiselina, kalcija, željeza, magnezija, kalija, fosfora, cinka i mangana, uz sve te minerale srdele (sardine) su bogate vitaminima B skupine.

9. Kurkuma – začin koji se dobiva iz istoimene korjenaste biljke, u zadnje vrijeme sve prisutniji i na našim prostorima (poznati carry), a djeluje protu upalno i anti kancerogeno.

10. Smrznute borovnice – možda im se malo smanjuje nutritivna vrijednost, ali su svakako dostupne tijekom cijele godine u smrznutom stanju – kao i sve bobičasto voće, borovnice su bogate vitaminima (izrazito su bogate vitaminom C), antioksidantima i menralima.

11. Luk – kuhinja bez luka je nezamisliva, a njegova primjena je zaista široka – od pripravaka u narodnoj medicini (oblog od sjeckanog luka protiv raznih uboda insekata, npr) pa do digestiva. Dodatak osvježavajućim ljetnim salatama, temelj skoro svakog jela, povoljno djeluje na kardiovaskularnu sliku organizma, antikancerogen je, bogat vitaminom C, kromom i dijetalnim vlaknima

Rosopas (Chelidonium maius)

Ponekad nismo ni svjesni koliko se ljekovitih biljaka nalazi oko nas. U većini slučajeva smatramo ih običnim korovom jer narušavaju skladnu sliku uređenog okoliša.

Jedan od takvih „korova“ je i rosopas (Chelidonium maius) poznat kao i lastavičina trava, rusa trava, Marijina biljka, zmijino mlijeko ili žuta trava.

Rosopas raste iz trajnog podanka i može narasti od 30 cm do 80 cm. Najčešće se nalazi na neobrađenim tlima ili ruševinama, uz putove i ograde, a specifičan je po tome što, kada ga otrgnemo i pritisnemo, iz njega poteče narančasto-žuti sok.

Rosopas je veoma ljekovita biljka, no čovjek ipak treba biti oprezan, jer ako se upotrebljava u većim količinama, može biti jako otrovan. Beremo cijelu biljku.

Nekada se rosopas (zajedno sa mladicama koprive i mladicama bazge) koristio za liječenje leukemije jer čisti krv i pomaže kod stvaranja krvi.

Rosopas je diuretičko i purgativno (olakšava čišćenje i pražnjenje crijeva) sredstvo, te se preporučuje onima koji pate od gihta i reume. Povoljno djeluje kod tegoba sa astmom, nesanicom, kroničnim bronhitisom, živčanošću, te kod grčeva u pojedenim organima.

Uspješno se primjenjuje kod oboljenja bubrega, jetra i žuči (otapa žučne kamence).

Poboljšava vid i liječi razne očne upale. Topao oblog od zelenog dijela biljke pomaže kod grčeva u trbuhu i bolova u spolnim organima, a ako stavimo biljku na trbuh, otjerat će gliste.

Rosopas se ipak najviše preporučuje za vanjsku upotrebu jer pomaže kod zloćudnih oboljenja kože (rak kože), kurjih očiju, bradavica i raznih lišajeva.

Rosopas se može upotrebljavati na različite načine – i kao tinktura, i kao čaj (pola čajne žličice se prelije s 2.5 dl vrele vode, te se pije jednom na dan, nakon jela), a najčešće se upotrebljava sok svježe biljke – sok se iscijedi iz opranih listova, stabljike i cvijeta, te se primjenjuje na oboljelo mjesto.

Razlog radi kojeg se treba biti jako oprezan sa rosopasom je otrov helidonin – to je korisno kod kancerogenih oboljenja jer sprečava rast tumorskih stanica, tj., njihovo naglo bujanje, no u većim količinama izaziva mučninu, proljev i povraćanje, a u najgorem slučaju može paralizirati centar za disanje, što može biti fatalno.

Rosopas je biljka koja svakako zaslužuje našu pozornost jer su njene blagodati i veće nego što mislimo, te će nam uz dovoljno opreza svakako olakšati neke od gore navedenih tegoba.

BUČIJADA 2008 - IVANIĆ GRAD, 19. LISTOPAD

Svi znamo da su buče, tikvice i ostali predstavnici iz porodice tikvi zaista zdravo povrće, tj zdrava namirnica. Bučijada u Ivanić Gradu prerasta u tradiciju i nudi zaista bogat program i ponudu. Za sve one koji su propustili ovaj izvrstan dogođaj evo par sličica kao poziv za slijedeću Bučijadu.

Ružmarin

Iako su žega i vrućina iza nas, ne mogu zaboraviti jednu od svojih glavnih ljetnih zanimacija – slikanje svega što mi se našlo na putu.

Samo po sebi, fotografiranje i nije nešto neobično, no ako 20 posto svih fotografija čine cvijet i grm ružmarina, onda je to vrijedno spomenuti.

Ružmarin je zaista poznata biljka, pa joj stoga ne treba poseban opis. U nekim ranijim, predratnim vremenima, ružmarin je bio nezaobilazan ukras na vjenčanjima (običaj kićenja svatova ružmarinom dolazi iz stare Engleske) i stoga mi je drago što je „retro“ opet „in“.

Ružmarin je mediteranska biljka koja se raširila po čitavom svijetu. Uzgaja se uglavnom u primorskim i toplijim krajevima jer je dosta osjetljiva na zimu, no zahvaljujući mogućnosti uzgoja u teglama, raširila se i u hladnije krajeve.

Iako je nezamislivo peći „ribe na gradele“ bez premazivanja ružmarinom ili načiniti ražnjiće od grančica ružmarina, svakako se treba osvrnuti veoma visoku energetsku i nutritivnu vrijednost i ljekovitost te biljke.

I svježi i suhi ružmarin je odličan izvor minerala (mangan, željezo, bakar, kalcij i magnezij), vitamina (vitamini C, A , B…), no kruna svega je ipak njegova ljekovitost i primjena u narodnoj medicini više od tisuću godina.

Znanstvenici na sveučilištu u Cincinnati-iju su potvrdili staro vjerovanje – ružmarin potiče pamćenje zato što stimulira cirkulaciju i dotok krvi u mozak. Današnje studije također pokazuju kako ulje ružmarina može pomoći u liječenju raka kože jer zaustavlja rast tumorskih stanica.

Postoje čak neka istraživanja koja pokušavaju dokazati kako ulje ružmarina može spriječiti razvoj raka pluća i raka debelog crijeva.

Nebrojene su blagodati ove biljke za zdravlje, a ovdje ću navesti nekoliko od njih :

- ružmarin pospješuje krvotok i pročišćava krv

- ružmarin podiže niski krvni tlak

- oblozi od čaja ružmarina povoljno djeluju na uganuća, iščašenja, modrice i edeme

- ružmarin namočen u rakiju ili čaj od ružmarina koristi se protiv ispadanja kose

- ružmarin pospješuje probavu i rad želuca

- potiče rad jetra

- kupelji od ružmarina liječe čireve na tijelu i kožne osipe.

Ružmarin je nezaobilazan začin u kuhinji i zaista je lako načiniti ulje aromatizirano ružmarinom ili ocat. Jednostavno uzmite jednu ili dvije grančice ružmarina (a možete i dodati češnjak, timijan, papar u zrnu - što god vam padne na pamet), stavite u staklenu bočicu, zalijete uljem ili octom, i nakon nekoliko dana imate idealan začin za razna maštovita jela ili salate.

Jednostavno i prirodno do zdravlja

Naše su police bogate jednostavnim namirnicama koje nam mogu pružiti dodatne izvore vitamina i minerala, a većina njih posjeduje i određena ljekovita svojstva. Stoga, umjesto da ostavljamo stotine kuna za razne vitaminske pripravke, bolje da malo više vremena posvetimo proučavanju voća i povrća koje nas okružuje jer će se u svakom od njih pronaći nešto što može djelovati blagotvorno na naše tijelo i organizam u cjelini.

Ovdje se nalaze samo neke od tih namirnica, no popis je ustvari puno, puno dulji…

Marelice

Glavna značajka marelica je njihovo bogatstvo beta karotenom koji nam pomaže pri zaštiti od slobodnih radikala. Naše tijelo pretvara beta karoten u vitamin A, a to može smanjiti mogućnost pojave određenih karcinoma, a posebno raka kože. Možete uživati u suhim marelicama, ili svježim, ali ako kupujete ili berete svježe marelice, obratite pozornost na njihovu čvrstoću – kada omekane previše, gube dio svojih nutritivnih vrijednosti.

Maline

Maline se izvrstan izvor vitamina C i vlakana, što dobro dođe u današnjoj borbi protiv visokog kolesterola i kardiovaskularnih bolesti, no osim, nazovimo to „standardnih blagodati“ u malinama se nalazi određena kiselina, tj, „ellagic acid“ (ako itko nađe prijevod…) koja sprečava rast tumorskih stanica. Na stranici wikipedie navedeno je i ostalo voće bogato tom kiselinom, te informacije vezane za utjecaj na sprečavanje rasta stanica raka.

Rajčica

Bogata je likopenom , a on se ponaša kao veoma jak antioksidant. Neka istraživanja pokazuju kako rajčica smanjuje rizik od pojave raka želuca i debelog crijeva, ako se redovito konzumira. Najbolje je rajčice konzumirati svježe, sa malo maslinovog ulja, jer se likopen najbolje apsorbira kada se konzumira s malo masnoće.

Grožđice

Grožđice su odličan izvor željeza, te su bogate i antioksidantima.Energijska vrijednost im je veoma visoka – radi visoke količine šećera. Ako dugo stoje (pohranjene) može se desiti da se na stjenkama kristalizira šećer – taj problem ćete riješiti ako ih nakratko uronite u neku tekućinu (kipuća voda, alkohol ili voćni sok), a pri tom se neće izgubiti njihova nutritivna svojstva.

Smokve

Smokve su odličan izvor kalija i vlakana, te sadržavaju dosta vitamina B6 koji odgovoran za proizvodnju seratonina (hormon koji se stvara u mozgu, a njegova količina je odgovorna za različita stanja našeg organizma – od depresije do agresije…), koji smanjuje kolesterol i sprečava zadržavanje vode. Iako izrazito slatke, vlakna koja one sadržavaju uvelike mogu pomoći pri regulaciji tjelesne težine (tj, skidanju viška kilograma)

Dinje

U jednoj polovici dinje možete naći oko 120 mg vitamina C što svakako zadovoljava dnevne potrebe. Uz vitamin C, tu se nalazi i beta karoten, a zajedno čini veoma snažan antioksidant. Dinja je, osim vitaminima, bogata i kalijem, a kalij je veoma važan pri smanjenju visokog krvnog tlaka, te je jako bitan za postizanje normalne ravnoteže vode u organizmu.

Luk

Luk je toliko „svakodnevan“ da nam je kuhinja bez njegove prisutnosti nezamisliva. Osim što je nezaobilazan dodatak jelima, oduvijek se imao široku primjenu u narodnoj medicini, ali su i znanstvena proučavanja dokazala njegov blagotvoran učinak na naše zdravlje. Luk je pojačava apetit i pomaže pri probavljanju hrana. Jedemo li barem tri puta tjedno, smanjili smo rizik pojave raka debelog crijeva. Oblog od sjeckanog luka pomaže pri ubodima insekata (npr osa) što sam i sama iskusila ovo ljeto – nakon obloga od sjeckano luka, osjetila sam kako se povlači oteklina i kako nestaje bol od uboda ose.

Jesti i smršaviti?!

S jedne strane zvuči malo nerealno, iako su mnogi od nas već dovoljno informirani da znaju kako nam jedino pravilna kombinacija namirnica koje jedemo može pomoći da skinemo koju kilu. Što je naš tanjur šareniji veća je vjerojatnost da će nam se kile lakše topiti. Najbolje šarenilo čini svježe voće i povrće koji bi trebalo biti zastupljeno u što većoj količini. Ne želim nagađati i reći da treba biti 3 ili 5 obroka na dan. Svatko od nas ima svoje individualne potrebe i nije u redu od nekoga tražiti da svoje navike mijenja preko noći.

Vratit ću se na voće i pokušati nam svim još malo približiti njegovu stvarnu vrijednost i dobrobit. Svi znamo da je voće zbirna imenica, plod ili sjeme određenih, uglavnom višegodišnjih biljaka, sastoji se od vode, mineralnih tvari, vlakana i šećera, lako je probavljivo i daje nam prijeko potrebnu energiju, a da pri tom nema posljedica za našu liniju.

Ono čega nismo baš toliko svjesni (iako se svi trudimo postići što bolji izgled i zdravije tijelo) je da to uvrštavanje voća u svakodnevni meni i ne ide baš tako bajno kako bi mi htjeli. Prvi dan smo puni poleta i tamanimo jabuke, banane i sve što počinje s „v“ i dođe nam pod zub, drugi dan smo već dovoljno samouvjereni te si dopustimo onaj komad kolača od nedjelje (jer mi se „ipak“ znamo kontrolirati J), a treći dan padamo u depresiju jer nakon pola radnog dana nas hvata vrtoglavica i slabost jer nam „je šećer pao“, a od prevelike količine krušaka smo pola dana proveli u WC-u. Pa kako onda krenuti naprijed?!

Nije lako (znam iz osobnog iskustva), no ipak je moguće – iako je borba za dobru liniju i zdravo tijelo borba koja se vodi čitav život. Ne možete pet mjeseci jesti zdravo i onda se vratiti lošim prehrambenim navikama. Da se vratim voću – treba početi polako, najvažnije je da se dan počne sa voćnim obrokom.

To znači slijedeće – čim otvorite oči, jabuku u usta! To je prvi korak. Morate biti uporni! Normalno, da tu jabuku možete zamijeniti s kruškom ili narančom, no ja, bez obzira da li ustajem u 4 ili 9, ne mogu zamisliti da počnem dan bez svoje jabuke. Vjerujte, rezultati neće izostati. Zamislite kako se osjeća vaš organizam kada ga ujutro počastite s jabukom koja je puna vode (oko 85g vode u 100g jabuke), vitamina (oko 40mg vitamina C + A,E,B1,B2,B6, te beta-karoten) ,minerala ( od 100 do 180 mg kalija) i dijetalnih vlakana.

Probava funkcionira puno bolje (samim tim i vi ste bolje), nema osjećaja slabosti, osjećate se lagano i poletno. Normalno da se nakon toga možete počastiti i šalicom kave ili čaja. No sada treba doći do doručka (bez grickalica i slatkiša) – nažalost većina nas zaposlenih preskače doručak, pa se sve svodi na „prigristi nešto na brzinu“ i onda se natrpati za ručak.

Doručak je obrok koji ipak ne bi trebalo preskočiti, i svakako ga treba načiniti od voća. Znam da to nije zasitno i da sigurno nije fino kao neka palačinka prelivena čokoladom ili pizza, ali nutritivna vrijednost voćnog doručka je nemjerljivo veća. U početku će to biti malo teže, no trebamo se tješiti činjenicom da nam ostaje onaj slastan ručak.

Da bi si što više olakšali uvođenje voća u svakodnevni meni slobodno budite maštoviti, načinite voćnu salatu. Najobičnija jabuka, banana i naranča će zaista zablistati ako ih poškropite limunovim sokom, dodate žlicu meda (to je još jedna posebna priča) i koju grožđicu, orah ili lješnjak To je obrok koji je zaista zdrav, hranjiv i ukusan!

Zlata vrijedan dar prirode

Jesen kuca na vrata, a šaroliki spektar jesenskih boja svakako upotpunjuje jarko crvena boja rajčica.

Rajčica, paradajz ili pomidor – (Solanum lycopersicum, syn. Lycopersicon lycopersicum - lat. naziv) je u Europu stigao iz Južne Amerike (sredinom 16. stoljeća, nakon Kolumbovog otkrića Amerike). Samo ime, (na talijanskom – pomodoro, tj. „zlatna jabuka“) govori o kakvoj je visoko vrijednoj biljci riječ.

Rajčica je kultivirana kroz povijest pa su dobivene razne sorte tog povrća – od ogromnih jarko crvenih ili skoro ružičastih (volovsko srce), preko duguljastih (najpoznatije konzervirane rajčice, tj. „pelati“), pa do malenih Cherry rajčica , coctail rajčica ili kruškolikih, žutih rajčica.

Nutritivna i ljekovita vrijednost rajčice je zaista velika i teško je nabrojati sve blagodati ovog povrća (iako danas postoje izvori informacija koji tvrde da nije pouzdano da li je rajčica povrće ili voće). Sama biljka (listovi i stabljika) je otrovna radi solanina (ovaj alkaloid je prirodni pesticid i fungicid), no plod je izrazito ljekovit.

Plodovi rajčice su bogati vitaminom C, vitaminom B1, karotinom, a sadrži i određene količine željeza, bakra i mangana. Radi likopena, rajčica ima priznata antioksidativna i protutumorska djelovanja i to posebno kod raka prostate, dojke i raka pluća.

Rajčica je bogata prehrambenim vlaknima koja pak povoljno djeluju na razinu kolesterola i šećera u krvi, a po najnovijim istraživanjima ta vlakna povoljno djeluju na sprečavanje raka debelog crijeva.

Rajčicu možete pripremate na različite načine, a jedan od tih načina je svakako svježa salata od rajčice (meni nikada dosadan način pripreme). Čitavo ljeto sam provela izjedajući ogromne količine upravo te salate (i ostalog svježeg povrća) koja je u većini slučajeva stigla iz mog vrta i stga sam pomalo tužna kada vidim da se „paradjz party“ bližu kraju jer su sve bliže jesenje magle i kiše.

Rajčicu jednostavno možete smrznuti(čitavi plod, bez guljenja) pa se kasnije dodaje raznim jelima – smrznuta rajčica se isto tako lako guli kao i ona blanširana. Rajčica se kuha, a dobiveni sok se pohranjuje u staklenke ili staklene boce. Odličan (i jako ukusan) način pohranjivanja rajčice je sušenje – čvrsti, zreli i zdravi plodovi se razrežu na pola, ostave na dasku, te se suše 4 – 5 dana na suncu. Navečer ih je potrebno pokriti ili maknuti kako ne bi rosa na njih pala. Tako osušeni slažu se u suhe, kartonske kutije, a mogu se pohraniti u maslinovom ulju.

Zaista, mogućnosti su nebrojene, a na vama je odaberete na koji ćete način konzumirati ovu božansku, a opet , za uzgoj tako jednostavnu biljku.

Juha od rajčice

Ovo jednostavno i brzo zgotovljeno jelo uvijek pripremamo gostima ili „putnicima“ jer djeluje kao eliksir na umorno tijelo. Načiniti laganu zapršku, te dodati oko 1 litru vode. Umiješati koncentrat rajčice (po ukusu) ili svježi sok od rajčice (samo što onda ne treba toliko vode), te 1 češanj češnjaka, jednu manju glavicu luka, te nekoliko zrna papra. Nakon što provri, dodati malo šećera, sol, a pred kraj još mljevenog papra, i soli po potrebi (vegete može i ne mora). Uvijek dobro dođe svježi peršin ili celer, ili bosiljak – ovisno što više volite. Na kraju ukuhati rezance ili knedle.

Bosiljak

Svi smo čuli za bosiljak i sigurno smo se u svakodnevnom životu susreli sa jelima pripremljenima s bosiljkom ili pili neki ljekoviti pripravak ili čaj koji sadržava bosiljak.

No ne znam da li znate od kuda dolazi ta fantastična biljka? Iz Italije, s mediterana… Ne! Bosiljak dolazi iz Indije, a donijeli su ga trgovci kada su se vraćali s putovanja po dalekom istoku. U doba rimljana bio je jako cijenjen zbog svojih dokazanih ljekovitih svojstava, a u vrijeme starih grka imao je posebno mjesto u vladarskim vrtovima.

Bosiljak je jednogodišnja biljka iz porodice usnjača(labiatea) koja raste na sunčanim, ali zaštićenim mjesta, te treba dosta vode. Osjetljiv je na zimu, pa ako ga želite imati pri ruci tijekom cijele godine slobodno ga posadite u teglu – uljepšat će prostor u kojem živite i oplemeniti jela na vašem stolu.

Ova biljka je jako cijenjena zbog svojih ljekovitih svojstava, a ovo su samo neka od njih – ublažava plućni katar,te zaustavlja hripavac. Djelotvoran je kod bolesnih mokraćnih putova, zaustavlja bijelo pranje, a navodi se da liječi i bolesna jetra, vodenu bolest i giht. Djeluje kao sredstvo za umirenje (otklanja nesanicu i ublažava nervozu), potiče apetit, a mlade majke dojilje bi svakako trebale piti čaj od bosiljka jer pospješuje stvaranje mlijeka.

Današnja moderna kuhinja je nezamisliva bez bosiljka kao jednog od najvažnijih začina. Bilo da se dodaje masnim i jakim jelima jer pospješuje probavu, ili jelima s rajčicom gdje se posebno ističe njegova aromatičnost, on je nezaobilazni dodatak i svakako daje posebnu notu našoj prehrani.

Ljekovitost

Bosiljak je poznat po mnogim ljekovitim svojstvima, a ovdje su samo neki recepti gdje se bosiljak koristi kao lijek.

Liječenje plućnog katara – jednu žličicu bosiljka zaliti sa 2.5 dl kipuće vode te procijediti nakon 10 minuta. Piti, pomalo, nekoliko šalica na dan. Nakon osmodnevne kure napraviti prekid od 2 tjedna, pa ponoviti liječenje.

Smirivanje i opuštanje živaca – skuhati čaj od bosiljka, majčine dušice(timijana), ružmarina i matičnjaka te ga zasladiti medom. Prije obroka popiti 2 šalice pripremljenog čaja.

Nesanica – četiri žlice bosiljka preliti s 1 litrom kipuće vode te procijediti nakon pet minuta. Piti tri šalice dnevno i to nakon objeda, večere te prije spavanja.

Nadutost – 1 žličicu biljke (osušene stabljike) preliti sa 2.5 dl kipuće vode i procijediti nakon deset minuta. Pomalo piti nekoliko šalica na dan. Nakon osam dana tretmana napraviti pauzu od 2 tjedna, pa nastaviti liječenje.

Oblozi od čaja bosiljka pomažu pri zacjeljivanju rana.

Kuhinja

Zdrava i ukusna prehrana je nezamisliva bez bosiljka i teško je izdvojiti jela gdje njegov specifičan okus i aroma najbolje dolaze do izražaja, a ja ću ovdje ponuditi jedan lagani recept koji će unijeti barem malo svježine u ove vrele dane.

Špageti s pestom genovese

za četiri osobe pripremiti

400 g špageta

Za pesto genovese :

100 g bosiljka

50 g pinjola

6 žlica maslinovog ulja

6 žlica naribanog parmezana

Sol

Priprema :

1. Skuhati špagete u posoljenoj vodi
2. Bosiljka oprati, osušiti te pomiješati sa pinjolima, maslinovim uljem i naribanim parmezanom. Soli dodati po potrebi.

Kuhane špagete pomiješati s pripremljenim umakom, te poslužiti. Pinjole možete zamijeniti s orasima ako ih nemate.

Calendula officinalis

Riječ je o jednostavnoj i skromnoj biljci koja je i prebogata ljekovitim svojstvima da bih bila u stanju smisliti neki bolji naslov od ovog latinskog, gore navedenog.

Neven je biljka koju ćemo češće sresti u nekim,malo staromodnijim vrtovima ili cvijetnjacima jer možda ne odgovara današnjim egzotičnim trendovima, no nepravedno bi bilo ne nabrojati sva ljekovita svojstva koja se nalaze u ovom veselom, žutom ili narančastom cvijetu.

Neven nije teško prepoznati jer je obrastao kratkim, mekim dlačicama, a više je razgranat prema gornjem dijelu stabljike. Ljekoviti su i cvjetovi i listovi.

Za vrijeme cvata sabiru se cvjetne latice i cijela biljka, a cvjetne latice i imaju najveću vrijednost. Suše se u hladu. Osim ljekovitih svojstava, nevenu se pridaje i odlika meteorologa : ako su cvjetovi nevena zatvoreni i nakon 7 sati ujutro, taj dan će padati kiša. Neven cvate od lipnja, pa do prvih mrazeva. Vole sunčana mjesta i propusno tlo koje ne mora biti previše plodno.

Neven ima široku primjenu u narodnoj medicini i zauzima važno mjesto među ljekovitim biljem. Čaj od nevenovih latica liječi žuticu, bolesti bubrega, slabokrvnost, bolesti maternice, te pomaže kod teškoća s mokrenjem. Ima djelovanje diuretika, te se koristi kao sredstvo za znojenje i pospješivanje stolice. Povoljno djeluje i u menopauzi jer regulira odljev krvi. Upotrebljava se i kod živčanih bolesti, a u narodnoj medicini se koristi i kao sredstvo za liječenje nekih karcinoma.

Neven jako dobro djeluje i kao sredstvo za vanjsku upotrebu jer oblozi od nevena i masti spravljene s nevenom liječe čireve, rane, akne, ekceme, te pomažu kod zacjeljivanja rana.

Neven je našao svoju primjenu i u kulinarstvu gdje se mrvljeni prah nevenovih latica koristi kao zamjena za šafran. Može se koristiti i u kozmetičke svrhe; isperite kosu vodom u kojoj su namakane nevenove latice da bi povećali sjaj kosi.

U današnje vrijeme rasta kancerogenih bolesti ovdje ću navesti dva recepta u kojim se koristi mast od nevena i nešto kao rakija od nevena, za liječenje raka kože, te raznih čireva i lišaja i raka dojke i maternice. Recepti su iz jedne stare knjige o ljekovitom bilju (Dr. Nikola Gelenčir, Prirodno Liječenje Biljem).

Rak kožni i protiv čireva i lišaja

Dvije-tri žlice usitnjene biljke nevena zajedno sa cvijetom pomiješati s dvije žlice nesoljenog goveđeg loja ili svinjske masti. Kuhati pola sata. Procijediti kroz sito ili dvostruku gazu. Lijek spremiti u dobro opranu i suhu ljekarničku staklenku ili kutiju i hermetički zatvoriti. Mast je dobra protiv gore navedenih bolesti. Gaza se namaže mašću i rana zavije. Osim toga, kuha se kao čaj u mlijeku. Mala žlica nevena na pola litre mlijeka.

Rak dojke i rak maternice

50 grama nevenovih latica staviti u pola litre 60% alkohola ili 40% jake komovice. Ostaviti da stoji 10-tak dana. Od tog lijeka uzimati 50-60kapi u 200g vode i preko dana pomalo popiti. Svaki dan treba pojesti najmanje 200 g naribane mrkve. Istu stavljati na rak rane.

A sad...malo laganih ljetnih recepata

Veseli ljetni roštilj je nezamisliv bez salate, priloga ili deserta – uživajte u ovim „sporednim“ glumcima tijekom ljeta uz mnogo veselih i ukusnih roštiljada.

Mediteranska salata (za 4 osobe)

4 šalice mlade rikule

400 g bijelog graha (kuhani ili konzervirani)

350 g srca artičoke (konzervirane)

200 g pečenih paprika (crvenih)

1 šalica cherry rajčica (prepolovljenih)

Preljev za salatu :

2 žlice ekstra djevičanskog maslinovog ulja

¼ šalice limunovog soka

1 žlica vode

½ žličice suhog origana

Svježe mljeveni papar

Postupak: Rasporedite rikulu na četiri tanjura. Isperite i ocijedite grah, te ga stavite na pripremljenu podlogu od rikule. Ocijedite artičoke, rasijecite ih u četvorine (vertikalno), te ih, zajedno sa, isječenim na trake, pečenim paprikama stavite na grah i rikulu. Na kraju dodajte cherry rajčice.

Sve sastojke za preljev pomiješajte u maloj staklenci s poklopcem. Dobro protresite staklenku, te pospite po malo na svaki tanjur.

Lagana salata od cikle i naranče

250 g kuhane cikle (manja cikla)

2 naranče

1 žlica vinskog octa

1 žlica ekstra djevičanskog maslinovog ulja

Izrezati kuhanu ciklu na tanke šnite, te je staviti u zdjelu srednje veličine. Očistiti naranče, razdijeliti ih, te svaki dio vertikalno prerezati na pola. Pomiješati ih sa ciklom. Izmiješati vinski ocat i maslinovo ulje, te začiniti salatu. Ohladiti prije posluživanja.

Desert od prženih nektarina

4 nektarine – prepoloviti i odstraniti koštice

8 žličica aceta balsamica

8 žličica smeđeg šećera

½ šalice nemasnog kiselog (a može i slatkog) vrhnja

¼ šalice smeđeg šećera

Svježe maline ili kupine za ukras

Zagrijati roštilj, te poslagati polovice nektarina (sa presječenom stranom okrenutom prema gore). Na svaku polovicu izliti žličicu aceta balsamica i posuti sa žličicom smeđeg šećera. Dok pečete nektarine (od 6 do 8 minuta) istucite vrhnje i smeđi šećer. Poslužie pečene nektarine sa pripremljenim vrhnjem, te ukrasite svaku polovicu sa malinama ili kupinama.

Ljetno, ljuto i ljekovito

Stigle su vrućine i donijele nam mnogo veselja u vidu svježeg voća i povrća koje zauzima sve više mjesta na našim tržnicama. Tezge su prepune crvenih rajčica, zelenih i žutih paprika, dinja, lubenica…no, važno mjesto u ovoj ljetnoj rapsodiji zauzima ljuta paprika, feferona ili chilli paprika. Chilli paprika vuče svoje porijeklo iz Meksika, a u naše krajeve je stigla zahvaljujući Kolumbu i njegovim putovanjima po Karibima.

Postoji preko stotinu vrsta ljute paprike različitih oblika, boje i intenziteta ljutine.

Papričice se mogu koristiti svježe, u prahu (začin – ljuta paprika) ili konzervirane. Mljevena i sušena paprika kao začin je najčešći oblik u kojem ćemo sresti ljutu papriku, a taj nam prah može ponuditi mnogo minerala i vitamina kao što su željezo, magnezij, kalcij, vitamini, A, K ,C, te ostali važni i potrebni elementi ( ne želim navoditi brojke, jer se količine RDA znaju mijenjati i varirati od izvora do izvora…)

Važan sastojak ljutih papričica je tvar kapsaicin koji je i zaslužan za njihovu ljutinu, no mišljenje da feferone, radi svoje ljutine, uništavaju sve živo u organizmu, nije točno. Ljute paprike su u svakom slučaju veoma ljekovite i postoje izvori i studije koji navode kako kapsaicin iz ljutih paprika pomaže pri raznim upalnim procesima, te pomaže lučenje sekrete iz začepljenog nosa i pluća.

Chilli papričice smanjuju razinu kolesterola u krvi te pomažu u razgradnji fibrina – tvari koja sudjeluje u stvaranju krvnih ugrušaka. Korištenje chillija u prehrani (i kao začina) može doprinijeti smanjenu pojave moždanog i srčanog udara. Kapsaicin smanjuje oksidaciju kolesterola što uzrokuje manju pojavu kardiovaskularnih bolesti.

Istraživanje u časopisu Cancer research navodi kako je kapsaicin zaslužan za sprečavanje širenja stanica karcinoma kod raka prostate i raka jetre.

Iako neki kažu da ljutina u feferonima može izazvati čir na želucu, stvarnost je drugačija – ljute papričice potiču lučenje zaštitnih želučanih sokova.

Chilli pomaže čak i pri regulacije težine jer ljutina u papričicama povećava metaboličku aktivnost i upotrebu kisika, do čak 20 minuta nakon konzumacije.

Kapsaicin ima svoju primjenu i u kozmetici gdje se koristi kao dodatak kremama koje služe za ublažavanje boli uzrokovane neuralgijama, herpesom ili čak nakon amputacija.

Ipak, previše konzumacije ljutih papričica može dovesti do pojave raka želuca, te stoga čovjek mora biti umjeren – umjerenost i je jedini način postizanja zdravijeg načina života i sveopćeg stanja organizma.

No to nije razlog da ja ne nastavim uživati u toj „slatkoj“ ljutini koja mi se pruža u ovim ljetnim mjesecima jer svako ljeto ionako prekratko traje…

Blago iz plavih dubina

Iako naslov pobuđuje maštu i priče o gusarima i skrivenim škrinjama s blagom na dnu mora, ovaj post je posvećen nečem sasvim drugačijem. More je izvor zdrave hrane (riba i ostali plodovi mora), no nikako se ne smije izostaviti osnovno obilježje mora – a to je morska sol.

Danas su nam dostupne tri vrste kuhinjske soli (kamena sola – koja se dobiva iskapanjem naslaga soli u rudnicima; kuhana sol – ona se dobiva iz naslaga gdje je nekada bilo more; morska sol – koja nastaje isparavanjem mora u velikim, plitkim bazenima)

E pa ta zadnja – morska sol – je svakako najinteresantnija i najzdravija. Današnji znanstvenici i nutricionisti preporučuju korištenje isključivo morske, krupne soli. Zašto je morska sol zdravija od obične , jodirane soli ? Zato što isparavanjem mora u onim, gore navedenim, velikim plitkim bazenima, ne ostaje samo obični NaCl nego i sve ostale krute tvari koje su bile otopljenje u morskoj vodi.

Morska sol sadrži oko 80-tak minerala i elemenata u tragovima, te je sada jasno zašto je ona toliko bitna u našoj svakodnevnoj prehrani. Teško je nabrojiti sve zdravstvene probleme koji su mogu pojaviti ako u organizam ne unesemo dovoljno soli. Sol je neophodna za zdravu probavu, za rad živčanog sustava, regulaciju tekućina u tijelu, zdrav san, te prevenciju upale mišića. Neki čak idu i tako daleko navodeći da je utjecaj soli jako bitan i zdrav seksualni život i libido.

Osim za opće zdravlje organizma, morska sol ima veliku ulogu u kozmetici pružajući nam bezbroj ljekovitih kupki i pilinga koje na zdrav i prirodan način pomažu postizanju ljepšeg i zdravijeg izgleda.

Zahvaljujući bogatstvu minerala i ostalih elemenata, kupke s morskom soli potiču metabolizam i izlučivanje štetnih tvari, te izlučivanje viška vode što pomaže da naša koža bude zategnutija, glatka, čvršća i napetija.

Kupke sa morskom soli su poznate još iz antičkih vremena kada su se preporučivale ljudima koji su patili od raznih reumatskih oboljenja, išijasa ili kožnih oboljenja.

U današnje vrijeme nam se nudi niz aromatiziranih kupki s morskom soli koji imaju pozitivan učinak na određeni dio tegoba, a postoje čak i recepti koji navode kako je morska sol odlična u otklanjanju celulita. U svakom slučaju, sol nikako ne treba izbjegavati, nego je što više uključiti u svakodnevni , i to ne samo u vidu prehrane, nego i kao važan (i jeftin, a i prirodan) dodatak u kozmetici.

Sol za glatku kožu

Pomiješati 3 žlice krupne soli sa jednom žlicom maslinovog ulja. Dobivenu smjesu nježno masirajte po trbuhu, rukama, stražnjici, dekolteu, nogama…Isperite s mlakom vodom i osušite ručnikom polagano tapkajući. Na kraju se namažite kremom ili losionom – barem tako piše u receptu – čim ovo iskušam na sebi, priložit ću savjet iz prve ruke.

Sol protiv celulita

Otopite 1 kg (da ne bilo zabune 1kg krupne morske soli stoji oko 3 kn) soli u vodi, te ostanite u kadi oko 20 min (temperatura oko 38 C). Ponovite kupku 3 puta tjedno u periodu od mjesec dana.