ponedjeljak, 19. siječnja 2009.

Uzgoj organskog povrća – moda ili potreba?

Danas su riječi poput organsko, bio, ekološko, zeleno ili eko postale veoma tražene i moderne, no može li se odrediti jasna granica između pukog razmetanja novom eko modom i stvarnog, prirodnog i ekološki osviještenog načina života?

Definicija organske poljoprivrede, tj, organskog voća ili povrća je slijedeća – to su kulture uzgoje prema određenim standardima, a među kojima je nekorištenje konvencionalnih pesticida i umjetnih gnojiva. Te kulture ne smiju biti zagađene bilo kakvom vrstom otrova ili otpada i ne smiju biti genetski modificirane. Moraju se uzgajati u određenim, prirodnim uvjetima. A ako je u njima i prisutan određen postotak anorganske tvari, taj postotak mora biti veoma nizak (vrijednost varira od zemlje do zemlje).


Veoma je jednostavno definirati pojam organsko, no da li je zaista sve što se nalazi na našim policama, a koje oblijepljeno hrpom „eco friendly“, „organsko“, „100% prirodno“ naljepnica zaista uzgojeno prirodnim putem?


Svi znamo da je znanstveno dokazano to kako je prirodno, organsko voće i povrće zaista zdravije od onoga uzgojenog konvencionalnim putem, no police naših supermarketa i štandovi na tržnicama ne nude uvijek 100 % prirodno uzgojene proizvode, iako ih tako deklariraju.



Prečesto su to precijenjeni proizvodi i zaista je malo nelogično da kilogram „eko“ rajčice bude duplo skuplji od obične, „nezdrave“ rajčice, a uzgoj te „nezdrave“ rajčice svakako stoji više radi korištenja silnih umjetnih i mineralnih gnojiva, pesticida i sličnih dodataka.


Osobno sam uzgojila „eko“ rajčicu i jedini trošak koji sam imala je bila kupovina sjemena (na kojem je bila jasno naznačena vrsta i tretiranost, tj, ne tretiranost) – sve ostalo se svelo na određeno ljekovito bilje koje sam koristila za gnojidbu ili zaštitu i moje vrijeme koje sam provela obrađujući kulturu.

Ako bi čovjek uzgojio ekološki krumpir i konvencionalni krumpir, koji bi pommes frites bio zdraviji?


Stoga se ne može govoriti o zdravoj „eko“ rajčici ili krumpiru i nezdravoj „običnoj“ rajčici ili krumpiru – ono što je uistinu bitno je zdrava ili nezdrava prehrana, jer je svakako puno štetnije pojesti kilogram prženog „eko“ pommes fritesa, nego pojesti kilogram običnog, kuhanog krumpira.


Ne treba vjerovati svakom „eco-bio“ natpisu, više pažnje treba posvetiti uravnoteženoj i raznovrsnijoj prehrani, pa makar ona ponekad i bila konvencionalna.

3 komentara:

aaidjs kaže...

hej sandra,dobar dan..hvala poruci na sajtu...uspjeh ti zelim..nadam se redovitom citanju...pusaaaaaaaa sil

Sandra kaže...

O, hvala na komentaru - nema problema što se tiče čitanja, stavit ću te na svoj popis blogova, pa se čitamo...

aaidjs kaže...

hej,dobro jutro i ja tebe dodala...sad sto se tice pisanja recepata...moja andreica je vrijednija...ja sam pocela 2004 pisati blog o hrani...mislim da sam do sad ispisala tisuce recepata...malo sam umorna al bit ce toga jos....dodje meni inspiracija...sad cu uzivati u postovima mojih prijatelja