Iako naslov sugerira da slijedi još jedan od mojih političko - satiričkih naklapanja, ovaj post će stvarno objediniti gore navedene namirnice i još jednom istaknuti njihovo blagotvorno djelovanje na naš organizam i zdravlje.
Krumpir je, iako došljak iz Amerike, postao sastavni dio naše prehrane i nalazi se na našim jelovnicima barem dva puta tjedno. Kako je njegova cijena u većini slučajeva veoma niska, velika je vjerojatnost da će njegova prisutnost na našim stolovima biti još i češća, što uopće nije loše ako uzmemo u obzir njegovu visoku nutritivnu vrijednost.
Bogat je svim važnijim vitaminima, a u dosta slučajeva se koristi i u narodnoj medicini. Naribani sirovi krumpir se koristi kao oblog za rane, otekline, čireve, nagnječenja, upale mišića, te kod reume ili upale zglobova. Na opekline se također stavlja naribani krumpir, ali mora biti hladan.
Na čir želuca blagotvorno djeluje prijesan krumpirov sok; naribamo jedan ili dva krumpira , dobro ga pritisnemo kako bi iscijedili sok, i dobiveni sok razrijedimo s toplom vodom. Pije se natašte.
Krumpir je nabolje kuhati u ljusci jer tada zadražava sve svoje vitamine, a jedina mana mu je osjetljivost na svjetlo. Krumpir se ne smije ostavljati na svjetlosti jer tada pozeleni, a to uzrokuje nastanak solanina - otrovne tvari štetne za naš organizam.
Luk - temelj skoro svakog jela, bilo da ga pirjamo, kuhamo, pržimo, pečemo ili dodajemo u razne salate. Ljekovit, ljut, potiče tek, bogat vitaminima A, B, B2, E, K, P. Pospješuje prokrvljenost, smanjuje šećer, čisti krv, jača živce, odstranjuje plinove i gliste, ublažava grčeve. Sok ili oblog od sitno sjeckanog luka efikasno uklanja bol kod uboda od raznih insekata (ose, pčele, komarci).
Luk spada u jedno od najvažnijih oružja u borbi protiv raznih prehlada, viroza ili gripa kod svih onih koji naginju narodnoj medicini kao jednoj od alternativa konvencionalnoj medicini.
Kupus - hrana naših bakai nezaobilazan dio svake zimnice. Bilo da je kiseo ili svjež, u njemu se nalazi i previše ljekovtih svojstava da bi ga se tek tako zanemarilo. Kupus je najbolje konzumirati svjež jer se na taj način čuvaju sva njegova nutritivna i ljekovita svojstva.
Listovi svježeg kupusa se koriste kao oblozi za rane koje teško zacijeljuju, dok se sokom od sveježeg kupusa liječe razne upale debelog i tankog crijeva.
Kiseli kupus je odličan izvor vitamina C, a zbog mliječne kiseline, kiseli kupus pomaže kod liječenja ekcema, bronhitisa, lijenih crijeva, upale vena, išijasa. Kiseli kupus uravnotežuje crijevnu floru, uklanja gliste, te pospješuje stolicu.
Bilo kako bilo - sama kriza i recesija i neće biti tako loše ako će to natjerati ljude da se ponovo okrenu tradicionalnoj, jeftinijoj i svakako zdravijoj prehrani.
petak, 27. ožujka 2009.
ponedjeljak, 23. ožujka 2009.
Krumpir, luk i kupus
Jednom davno Martin Luther King je rekao…I have a dream…pa tako i ja imam san. Dok naša vlada muči muku s krpanjem proračunskih rupa, javne službe se spremaju na puč, a ceste voze u strane koncesije, mislim da bi svatko od nas trebao pridonijeti u borbi protiv recesije.
Od nas četiri i pol milijuna, svakako će se naći nekoliko pametnih glava koje će iznaći put iz ove teško ekonomsko-depresivne situacije.
Eto, ja krećem prva…pa uz svu potporu našoj vladi, nudim još nekoliko prijedloga, ne bi li svima olakšali naredne dane. Pohvaljujem njihovo kresanje plaća, no smatram da postoji još nekoliko rupa koji bi još više mogle stisnuti Vladin remen.
1. Neka prodaju sve službene audije i bendžole, te umjesto njih neka kupe rabljena, europska vozila koja su isto tako pouzdana, samo što su jeftinija za održavanje i manje troše. Malom čovjeku će se to svakako dopasti, a proračun će biti deblji za koju stotinu tisućica.
2. Smatram da je krajnje vrijeme da se Banski Dvori iznajme nekome tko će više vremena provoditi tamo od naših zastupnika. Naime, koliko ih se redovno nalazi tamo, smatram da bi za sjednice sabora bila dovoljna i neka omanja sala nekog restorana ili bistroa. Za iznajmljivanje Banskih Dvora treba napisati javni natječaj, no iskreno se nadam da će najbolji ponuđač biti ili Nova TV ili RTL – ako gledamo ljude koji su zatvoreni u nekom prostoru kako spavaju, jedu ili seru, ili kako se trude nacijepati naramak drva i skuhati dva jajeta, ne vidim razlog zašto da ih ne zatvorimo u sabornicu i gledamo ih kako vladaju, možda će se na taj način povećati gledanost saborskih sjednica.
3. Sabornici, koji će se iseliti iz Banskih Dvora, će na jedan plemenit i pošten način potaknuti naše gospodarstvo i malu privredu, jer će svaku sjednicu održati u drugom bistrou, što će biti značajna financijska injekcija za naše male poduzetnike.
4. Skupa Bossova i Armanijeva odijela treba zamijeniti odijelima proizvedenim u Hrvatskoj (pod uvjetom da postoji još koja naša tvornica koja nije pod stečajem ili pod lokot).
5. Treba poticati potrošnju isključivo domaće robe, i to na globalnom planu, pa tako predlažem da se McDonald's preimenuje recimo u „Štrukleca“, a umjesto nezdravih hamburgera, da se poslužuju domaće štrudle, specijaliteti od čvaraka ili kiselog kupusa, žganaca i sličnih tradicionalnih namirnica (kada uzmemo u obzir što nas, navodno, čeka – jedino nam i preostaje krumpir, luk i kupus). Već vidim pred sobom sliku jelovnika koji se sastoji od aromatičnih popečaka od čvaraka u ukusnom, crnom kruhu, začinjen sa umakom od luka, a kao prilog pirjani žganci ili „ličke pole“…jer lički krumpir ionako nije kvalificiran da bude McDonald's pommes frites.
No to su samo neki od prijedloga – lopticu predajem dalje uz najiskrenije želje i velikom vjerom da ćemo mi, snalažljivi, kakvi već jesmo, pronaći svjetlo na kraju tunela i izaći iz velike depresije.
Od nas četiri i pol milijuna, svakako će se naći nekoliko pametnih glava koje će iznaći put iz ove teško ekonomsko-depresivne situacije.
Eto, ja krećem prva…pa uz svu potporu našoj vladi, nudim još nekoliko prijedloga, ne bi li svima olakšali naredne dane. Pohvaljujem njihovo kresanje plaća, no smatram da postoji još nekoliko rupa koji bi još više mogle stisnuti Vladin remen.
1. Neka prodaju sve službene audije i bendžole, te umjesto njih neka kupe rabljena, europska vozila koja su isto tako pouzdana, samo što su jeftinija za održavanje i manje troše. Malom čovjeku će se to svakako dopasti, a proračun će biti deblji za koju stotinu tisućica.
2. Smatram da je krajnje vrijeme da se Banski Dvori iznajme nekome tko će više vremena provoditi tamo od naših zastupnika. Naime, koliko ih se redovno nalazi tamo, smatram da bi za sjednice sabora bila dovoljna i neka omanja sala nekog restorana ili bistroa. Za iznajmljivanje Banskih Dvora treba napisati javni natječaj, no iskreno se nadam da će najbolji ponuđač biti ili Nova TV ili RTL – ako gledamo ljude koji su zatvoreni u nekom prostoru kako spavaju, jedu ili seru, ili kako se trude nacijepati naramak drva i skuhati dva jajeta, ne vidim razlog zašto da ih ne zatvorimo u sabornicu i gledamo ih kako vladaju, možda će se na taj način povećati gledanost saborskih sjednica.
3. Sabornici, koji će se iseliti iz Banskih Dvora, će na jedan plemenit i pošten način potaknuti naše gospodarstvo i malu privredu, jer će svaku sjednicu održati u drugom bistrou, što će biti značajna financijska injekcija za naše male poduzetnike.
4. Skupa Bossova i Armanijeva odijela treba zamijeniti odijelima proizvedenim u Hrvatskoj (pod uvjetom da postoji još koja naša tvornica koja nije pod stečajem ili pod lokot).
5. Treba poticati potrošnju isključivo domaće robe, i to na globalnom planu, pa tako predlažem da se McDonald's preimenuje recimo u „Štrukleca“, a umjesto nezdravih hamburgera, da se poslužuju domaće štrudle, specijaliteti od čvaraka ili kiselog kupusa, žganaca i sličnih tradicionalnih namirnica (kada uzmemo u obzir što nas, navodno, čeka – jedino nam i preostaje krumpir, luk i kupus). Već vidim pred sobom sliku jelovnika koji se sastoji od aromatičnih popečaka od čvaraka u ukusnom, crnom kruhu, začinjen sa umakom od luka, a kao prilog pirjani žganci ili „ličke pole“…jer lički krumpir ionako nije kvalificiran da bude McDonald's pommes frites.
No to su samo neki od prijedloga – lopticu predajem dalje uz najiskrenije želje i velikom vjerom da ćemo mi, snalažljivi, kakvi već jesmo, pronaći svjetlo na kraju tunela i izaći iz velike depresije.
petak, 20. ožujka 2009.
Gdje je granica između prava i inata?
Iako pomisao na smanjenje plaća u čovjeku instinktivno izaziva revolt, s druge strane beskrajno inaćenje ne vodi baš u svijetlu budućnost. Ima li šanse da vlada i sindikat pronađu zajednički jezik, a da pri tom sve strane ostane zadovoljne.
Mislim da ja nisam za to kompetentna, ali vjerujem da postoje deseci tisuća zaposlenih u privatnom sektoru koji ne samo da ne znaju da li će ugledati plaću slijedeći mjesec, nego ne znaju da li će uopće naći svoje radno mjesto, a koji bi mogli ponuditi bolji odgovor na moje pitanje. Osim tih zaposlenika, postoje i umirovljenici čija su primanja daleko ispod najnižih ljudskih standarda, a za njihova prava se ne zalažu niti vladajući, niti opozicija, a bome ni famozna Stranka Umirovljenika. Znate, to su oni ljudi koji često pod okriljem noći prekapaju naše „sirotinjske“ kante za smeće ne bi li našli koju plastičnu bocu ili komad odjeće koji bi im poslužio.
No što ja uopće raspravljam o starcima u ovako naprednoj i europski orijentiranoj Hrvatskoj gdje se vode bitke oko par postotaka povećanja plaće. I opet naša sebičnost izlazi na vidjelo i sad sam zaista sigurna da smo stvarno spremni za novo i napredno potrošačko društvo u kojem će se svatko brinuti jedino i isključivo za sebe. Ma što će meni država ako ja nemam svoju plaću uvećanu za 6%?
Baš, kao da tih 6% nešto znači – čini mi se da smo mi, kakvi već jesmo skloni zaduživanju, odavno potrošili tih 6% i sad na sve moguće i nemoguće načine pokušavamo pokrpati rupe. Držimo se principa i inatimo se jedni drugima dok nas čitav svijet gazi i ponižava.
Slijepo pužemo pred Europom, a sami sebi oči vadimo. Zar smo se za to borili?
ponedjeljak, 16. ožujka 2009.
Vizije i nade
Čitam tako jutros da je Željko Mavrović postao predsjednikom Hrvatskog seljačkog saveza. U globalu zvuči jako pozitivno, no bojim se da je naša „Šaka sa Srednjaka“ ipak previše naivna i poštena da bi samo tako izašla na kraj sa svim onim „seljacima“ koji se koriste savezom za promicanje osobnih interesa i zarade. I vrapci znaju da nam je stanje u poljoprivredi katastrofalno, pa me nekako strah pozitivno razmišljati o toj grani našeg gospodarstva. Naša poljoprivreda nosi preteško breme prijašnjih, tuđih pogrešaka i interesa i čini mi se da se boksom (inače plemenitim sportom) takve bitke teško vode.
Pomisao da Savez vodi osoba koja se dokazala u ekološkoj poljoprivredi, koja je poznata i obrazovana mi liči na predivnu bajku, a kako sam ja odavno prestala vjerovati u bajke, ne vidim svijetlu budućnost u tom pothvatu. Ne radi naše „Šake“, nego radi svih onih koji će se sjatiti oko njega savjetujući ga što da radi, kako da radi, što da govori… Naši seljaci sve više liče Don Quijote-u - na svaku provokaciju ili obećanje jurišaju kopljem na vjetrenjače, zaustavljaju promet traktorima i čekaju da država počne subvencionirati i zrak koji udišu. I dok oni hrabro odolijevaju naletima i burama, neko iza njihovih leđa trpa ogromne svote novca (poticani uvoz????) u svoj džep zadovoljno trljajući ruke jer kako stvari stoje, nema sile koja će ujediniti hrvatskog seljaka. A dok god je tako, mi ostajemo prepušteni na milost i nemilost uvozničkog lobija u Ministarstvu...kojem?...prosudite i sami, ne radi se samo o jednom.
Pomisao da Savez vodi osoba koja se dokazala u ekološkoj poljoprivredi, koja je poznata i obrazovana mi liči na predivnu bajku, a kako sam ja odavno prestala vjerovati u bajke, ne vidim svijetlu budućnost u tom pothvatu. Ne radi naše „Šake“, nego radi svih onih koji će se sjatiti oko njega savjetujući ga što da radi, kako da radi, što da govori… Naši seljaci sve više liče Don Quijote-u - na svaku provokaciju ili obećanje jurišaju kopljem na vjetrenjače, zaustavljaju promet traktorima i čekaju da država počne subvencionirati i zrak koji udišu. I dok oni hrabro odolijevaju naletima i burama, neko iza njihovih leđa trpa ogromne svote novca (poticani uvoz????) u svoj džep zadovoljno trljajući ruke jer kako stvari stoje, nema sile koja će ujediniti hrvatskog seljaka. A dok god je tako, mi ostajemo prepušteni na milost i nemilost uvozničkog lobija u Ministarstvu...kojem?...prosudite i sami, ne radi se samo o jednom.
ponedjeljak, 9. ožujka 2009.
Proturecesijske mjere?
Naša politička scena je sve veselija jer se približavaju lokalni izbori. Poučeni medijima i praksom koja se tamo provodi, mislim da bi bilo krajnje vrijeme da naši budući politički kandidati uvedu novi način glasovanja.
Naime, trebalo bi svakoj političkoj stranci koja se planira kandidirati dodijeliti telefonski broj koji počinje sa 060 ili 061. Obzirom da se u zadnje vrijeme sve bira televotingom, ne vidim razlog zašto se i naši zastupnici ne bi izabrali na isti način.
Vrijeme je krize i zamislite samo koliko bi se papira i tonera uštedjelo kada se ne bi ispisivali glasački listići. Iz troškovnika svakako treba izuzeti i izborne komisije koje moraju biti prisutne na svakom glasačkom mjestu, plus trošak „ne vladinog“ promatrača, npr. GONG-a.
Znači, uštedjelo bi se na papiru, tonerima i dnevnicama. Osim uštede, ne smije se zaboraviti ni to da bi se državni proračun pošteno popunio jer bi, u najmanju ruku, pobrao PDV na cijenu poziva po minuti što i nije malo.
Kako bi svaka stranka imala svoj 060 broj, sakupljenom svotom bi bez problema financirala svoju politički kampanju, pa nakon izbora ne bilo prepucavanja oko toga tko je više ili manje uložio u predstavljanje.
Najvažnije od svega je svakako mali odaziv birača koji bi se u ovom slučaju povećao jer bi ljudi imali mogućnost da glasuju direktno iz udobnosti svojih toplih domova, te bi puno manje potrošili na eventualno putovanje do glasačkog mjesta što bi u konačnici imalo i uštedu energenata, tj. dizela i benzina, a o ekološkom benefitu da ne govorim – koliko bi se samo manje CO2 ispustilo u atmosferu.
Sve bi bilo jasno, argumentirano i transparentno, bez temelja za izborne i post izborne makinacije, pa bi se mi, obični ljudi konačno mogli pouzdati u izborne rezultate.
Smatram da je ovo stvarno hvale vrijedna ideja, stoga molim sve one koji ovo pročitaju da proslijede dalje, kako bi ovaj prijedlog možda došao i do Banskih Dvora gdje se, nadam se, nalazi netko tko ima sluha za ovako inovativne ideje.
Naime, trebalo bi svakoj političkoj stranci koja se planira kandidirati dodijeliti telefonski broj koji počinje sa 060 ili 061. Obzirom da se u zadnje vrijeme sve bira televotingom, ne vidim razlog zašto se i naši zastupnici ne bi izabrali na isti način.
Vrijeme je krize i zamislite samo koliko bi se papira i tonera uštedjelo kada se ne bi ispisivali glasački listići. Iz troškovnika svakako treba izuzeti i izborne komisije koje moraju biti prisutne na svakom glasačkom mjestu, plus trošak „ne vladinog“ promatrača, npr. GONG-a.
Znači, uštedjelo bi se na papiru, tonerima i dnevnicama. Osim uštede, ne smije se zaboraviti ni to da bi se državni proračun pošteno popunio jer bi, u najmanju ruku, pobrao PDV na cijenu poziva po minuti što i nije malo.
Kako bi svaka stranka imala svoj 060 broj, sakupljenom svotom bi bez problema financirala svoju politički kampanju, pa nakon izbora ne bilo prepucavanja oko toga tko je više ili manje uložio u predstavljanje.
Najvažnije od svega je svakako mali odaziv birača koji bi se u ovom slučaju povećao jer bi ljudi imali mogućnost da glasuju direktno iz udobnosti svojih toplih domova, te bi puno manje potrošili na eventualno putovanje do glasačkog mjesta što bi u konačnici imalo i uštedu energenata, tj. dizela i benzina, a o ekološkom benefitu da ne govorim – koliko bi se samo manje CO2 ispustilo u atmosferu.
Sve bi bilo jasno, argumentirano i transparentno, bez temelja za izborne i post izborne makinacije, pa bi se mi, obični ljudi konačno mogli pouzdati u izborne rezultate.
Smatram da je ovo stvarno hvale vrijedna ideja, stoga molim sve one koji ovo pročitaju da proslijede dalje, kako bi ovaj prijedlog možda došao i do Banskih Dvora gdje se, nadam se, nalazi netko tko ima sluha za ovako inovativne ideje.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)