Nada umire posljednja

Igra mačke i miša između naše Vlade i (ne tako naših) banaka se nastavlja. Apeli iz Banskih Dvora, HNB-a i sličnih institucija imaju sve manje odjeka i smisla jer je bankarima u interesu profit, profit i samo profit.

I dok je prije nekoliko godina odobravanje kredita bilo jednostavno skoro kao uplata listića u kladionici, danas, ti isti bankari, sve slabije čuje glas onih od kojih žive.

I opet se moram okrenuti prema zapadu, i ugledati se na društvo preko Velike bare gdje je novo izbrani Barack Obama odobrio 75 milijardi $ pomoći ugroženim Amerikancima kojima prijeti oduzimanje domova radi neplaćanja hipotekarnih stambenih kredita.

Mora li i Hrvatska prijeći rub propasti da naši vrli zastupnici donesu, recimo, Zakon po hitnom postupku u kojem trenutno zamrzava kamatne stope do određenog limita.

Ako se ne varam, postoji zakon koji propisuje maksimalne zatezne kamate kako bi se spriječila očita pljačka, no zar krizna vremena ne iziskuju malo drugačije okvire ponašanja i ipak daju za pravo jednoj Vladi Republike Hrvatske da donese zakon koji bi barem malo išao na ruku onih koji su ipak najviše dali za izgradnju države, a samim tim i za razvoj banaka u istoj toj državi.

Glavni interes svake institucije koja pruža određene financijske usluge je profit (to je i logično), no njihovo bahato ponašanje s osmijehom na licu može jedino smanjiti broj korisnika (što je vjerojatno sve češći slučaj) i sigurno je „zastrašujuće“ poslovati sa dobitkom od 20 ili 25 %, što se nikako ne može uspoređivati sa strahom od gubitka doma radi pohlepe ili naplate tuđih grešaka.


Stoga se nadam se da postoji negdje tračak svjetla koji će pokazati izlaz iz crnog tunela krize, te da će razum i kompromis pobijediti bezobzirnu utrku za profitom.