Pozitivno-negativni osvrt

Financijski analitičari i stručnjaci govore kako je polako krenulo prema gore, no ja i dalje „optimistično“ vjerujem kako je pred nama još dosta spuštanja. Okružuje nas previše nemoralnih nebuloza, nepravdi i „EU“ trakavica da bismo bili u stanju dići nogu krenuti naprijed…ako nam se sprema vrijeme kada će se početi dizati glave, glas, parole i bune jer će to biti jedini način istjerivanja pravde na sunce.

Zahuktava se nova školska godina i odjednom su svi spremni na nož jer nema besplatnih udžbenika (ne sjećam se da mi je itko ikada dao i jednu knjigu za školovanje besplatno)

Dan prije nogometne utakmice na Wembley-u, englezi se spremaju ponovo poslati Hrvatsku pred Tribunal „jerbo su naši navijači fašisti i rasisti“ – pa učili su od najboljih, od engleza…

(Ne)sportsko ponašanje se nastavlja i na Europskom prvenstvu u Poljskoj gdje (NE)europska Grčka briše naziv Makedonije tijekom prijenosa utakmice.

Srećom, postoje i svijetli primjeri koji (ponovo) dolaze iz hrvatske političke svakodnevice, a vezani su prvenstveno za predstojeću predsjedničku utrku.

Ipak smo napredovali u odnosu na prethodne izbore – kako se čini, bit će barem 15 kandidata, što je za 2 više nego 2005.g. (kada ih je bilo 13), a ako se izrazimo matematički, tu se vidi rast od 15% (naše ekonomija i privreda mogu samo sanjati takav rast).

Naša poznata avio kompanija je bogatija za još jednog člana NO (točnije članicu), pa ih je sada, sve skupa, 13 (trinaest)…što je pomalo simboličan broj. Ipak je toj kompaniji većinski vlasnik država, pa osobno smatram da joj se ne sprema Posljednja večera.

I mogla bih nabrajati u nedogled…no nisam sigurna imam li dovoljno slobodnog prostora na svom web poslužitelju za istaknuti sve vrle, pozitivne i nevine, krivo optužene (i ine…) slučajeve koji rese ove krasne, kasno ljetne dane…

Brisanjem hrvatskog jezika do lakšeg puta u EU

Eto, predlažu se nove mjere i dopune Zakona o zaštiti potrošača po kojima se citiram „Umjesto hrvatskoga i latinice, obavijesti o proizvodu (što je pravi naziv za deklaracije) ubuduće će moći biti ispisane drugim jezicima ili znakovima, simbolima i piktogramima i sličnim 'potrošaču lako razumljivim jezikom” kraj citata.

Ako sam ja ovo dobro razumjela, više neće biti obvezno ispisivanje deklaracija na hrvatskom jeziku, nego samo jednom jeziku, koje zahtjeva EU, a što je Lijepa Naša prihvatila potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Znači hrvatski potrošač ili europska Unija – pitanje je sad?

Ovo zaista zvuči krajnje pesimistično jer živimo u društvu u kojem je zaštita potrošača ionako na niskom nivou, pa još ako prođe prijedlog ovog zakona i počne se primjenjivati, ne piše nam se dobro.

Na našim policama ionako ima previše robe sumnjivog porijekla i kakvoće, a ako se ta roba prestane deklarirati na razumljivom i čitljivom jeziku (hrvatskom), čekaju nas sivi i neizvjesni dani.

No, kad malo bolje razmislim, postoji rješenje za taj problem. Ustvari, EU nam na taj način čini veliku uslugu, jer ako počnemo bojkotirati sve proizvode u čije smo porijeklo nesigurni ili ga ne znamo, ostaje nam jedino solucija kupovanja hrvatskih proizvoda što u konačnici može imati jako pozitivan učinak na naše gospodarstvo jer ćemo se pokrenuti s mrtve točke.

Konačno će doći kraj jeftinim uvoznim proizvodima i shvatit ćemo da je ipak presudna kvaliteta. Naše zdravlje je svakako važnije od par ušteđenih kuna, stoga ne očajavajte i ne čekajte primjenu novog zakona, nego počnite već sad bojkotirati uvezenu robu.

Vaša djeca će Vam biti zahvalna…

Cezare, Cezare…

Da su nekih davnih dana (prije Krista) Cezar i njegovi rimljani odlučili ostati malo duže na Otoku, možda danas ne bismo slušali toliko napada od strane britanskih novinara na Lijepu našu. Ne kažem ja da kod nas nema korupcije i organiziranog kriminala, no to sve skupa, djeluje pomalo neuvjerljivo, pogotovo kada nas za to optužuje sila koja je stoljećima vladala i haračila svijetom, i tek kad je izmuzla većinu bogatstava iz svojih kolonija, našla je za shodno da „da slobodu“ pokorenim narodima.

Eto, mediji se raspisali o članku britanskog novinara sa BBC-a Matta Prodgera (očigledno nekog velikog Croato fana) koji se na sve strane razgalamio kako je Hrvatska opasna zemlja u kojoj cvate organizirani kriminal i postoji plodno tlo za razvoj terorizma, pa se radi tih napisa tresu gaće i britanskom ministarstvu vanjskih poslova koje upozorava svoje građane da je Hrvatska „zemlja opasnog življenja“.

Nisam povjesničar, ali s velikom sigurnošću mogu tvrditi da mi, primitivni balkanci, nemamo ni Tudor-ove, a ni Stuart-ove korijene, pa vjerojatno nismo podobni za primanje u veliko i profinjeno Europsko društvo (kojem neki od nas toliko teže), ali nas je Bog kaznio prekrasnim morem i obiljem vode, pa smo valjda radi toga vječita meta nekoj od svjetskih sila.

Bilo bi najbolje da se mi sami koloniziramo, a sva naša bogatstva damo u ruke europske unije i na taj način udobrovoljimo predstavnike velikih sila. Čovjek se jako teško rješava starih navika, pa se tako i mnogi bivši „kolonijalisti“ ne mogu tek tako odreći prava da vladaju svijetom.
Moć je opijum, a ljudi povodljivi. Pomisao na upravljanje svijetom mami mnogima vodu na usta, samo da ta voda ne bude naša voda – mnogima je ionako došla do grla…