Niska naoblaka s mogućim pljuskovima

Iako je danas poprilično težak dan, veseli me dolazak sljedeće nedjelje jer to znači da je došao kraj predizbornom sajmu taštine i neodrživih obećanja. Po svemu ovome što sam čula do sada teći će nam med mlijeko, uvozit ćemo radnu snagu sa zapada, a radi porasta proizvodnje na lokalnoj razini, tržište planete Zemlje će postati premalo, pa ćemo s vremenom početi izvoziti i na Mjesec…


Od svih lokalnih izbora koje sam do sada pratila, ovi mi se čini najpohlepniji. Bojim se da naša privreda to jednostavno neće moći izdržati zato što su interesne sfere pojedinaca postale megalomanske, tako da nam nakon nedjelje slijedi još jedno zaduživanje u MMF-u.
Ne zna čovjek što je gore – ili izabrati one koji su već na vlasti, a nisu Bog zna što napravili (al' računaš da su već napunili džepove, pa im ne treba više), ili neke „nove“ ljude koji će morati prvo namiri bližu i daljnju rodbinu, pa se onda uhvatiti u koštac sa obećanim izbornim programom, samo što će onda doći i slijedeći lokalni izbori, pa više neće biti vremena za posao, nego jedino za isprazna obećanja.

Ponuda kandidata je zaista bogata, pa mi je žao što se i sama nisam kandidirala. No, kad malo bolje razmislim, ja ne bih polučila uspjeh na lokalnoj razini jer ne znam lijepo pričati i obećavati, a probleme ne vidim u političkim suparnicima, nego u svijesti ljudi koji u većini slučajeva ne rade svoj posao.

Prošećite po nekoj „gradskoj“ upravi, pa izbrojite koliko predmeta skupljaju prašinu ispod monitora, dok dotična gospođa ili gospodin obavljaju „grin-cajg“ shopping na placu ili ispijaju kavicu na nekoj terasi (doduše, ako su nepušači, mogu se uvući i unutar lokala, pa ih tada nećete vidjeti).
Razmislite samo koliko se često smjenjuje vlast na lokalnoj razini kada su u igri dodjele poslova za , npr. održavanje zelenih površina ili asfaltiranje putova. U gradovima se takve igre odvijaju sofisticirano i u rukavicama, dok manja mjesta ne pokazuju sram, pa sa svakim novim godišnjim dobom dolazi i novi načelnik (ili načelnica).
No, nije sve tako crno, jer se i u polju našeg političkog kukolja može nabasati na pokoji klas pšenice, no žalosno je što većina ljudi od korova ne može raspoznati te korisne biljke, a još je žalosnije što naša polja ne pružaju plodno tlo za razvoj takvih biljki jer su previše zatrovana pesticidima korupcije, nerada i nepotizma. Sretna nam Nedjelja!