petak, 12. rujna 2008.

Zlata vrijedan dar prirode

Jesen kuca na vrata, a šaroliki spektar jesenskih boja svakako upotpunjuje jarko crvena boja rajčica.

Rajčica, paradajz ili pomidor – (Solanum lycopersicum, syn. Lycopersicon lycopersicum - lat. naziv) je u Europu stigao iz Južne Amerike (sredinom 16. stoljeća, nakon Kolumbovog otkrića Amerike). Samo ime, (na talijanskom – pomodoro, tj. „zlatna jabuka“) govori o kakvoj je visoko vrijednoj biljci riječ.


Rajčica je kultivirana kroz povijest pa su dobivene razne sorte tog povrća – od ogromnih jarko crvenih ili skoro ružičastih (volovsko srce), preko duguljastih (najpoznatije konzervirane rajčice, tj. „pelati“), pa do malenih Cherry rajčica , coctail rajčica ili kruškolikih, žutih rajčica.

Nutritivna i ljekovita vrijednost rajčice je zaista velika i teško je nabrojati sve blagodati ovog povrća (iako danas postoje izvori informacija koji tvrde da nije pouzdano da li je rajčica povrće ili voće). Sama biljka (listovi i stabljika) je otrovna radi solanina (ovaj alkaloid je prirodni pesticid i fungicid), no plod je izrazito ljekovit.


Plodovi rajčice su bogati vitaminom C, vitaminom B1, karotinom, a sadrži i određene količine željeza, bakra i mangana. Radi likopena, rajčica ima priznata antioksidativna i protutumorska djelovanja i to posebno kod raka prostate, dojke i raka pluća.


Rajčica je bogata prehrambenim vlaknima koja pak povoljno djeluju na razinu kolesterola i šećera u krvi, a po najnovijim istraživanjima ta vlakna povoljno djeluju na sprečavanje raka debelog crijeva.


Rajčicu možete pripremate na različite načine, a jedan od tih načina je svakako svježa salata od rajčice (meni nikada dosadan način pripreme). Čitavo ljeto sam provela izjedajući ogromne količine upravo te salate (i ostalog svježeg povrća) koja je u većini slučajeva stigla iz mog vrta i stga sam pomalo tužna kada vidim da se „paradjz party“ bližu kraju jer su sve bliže jesenje magle i kiše.


Rajčicu jednostavno možete smrznuti(čitavi plod, bez guljenja) pa se kasnije dodaje raznim jelima – smrznuta rajčica se isto tako lako guli kao i ona blanširana. Rajčica se kuha, a dobiveni sok se pohranjuje u staklenke ili staklene boce. Odličan (i jako ukusan) način pohranjivanja rajčice je sušenje – čvrsti, zreli i zdravi plodovi se razrežu na pola, ostave na dasku, te se suše 4 – 5 dana na suncu. Navečer ih je potrebno pokriti ili maknuti kako ne bi rosa na njih pala. Tako osušeni slažu se u suhe, kartonske kutije, a mogu se pohraniti u maslinovom ulju.

Zaista, mogućnosti su nebrojene, a na vama je odaberete na koji ćete način konzumirati ovu božansku, a opet , za uzgoj tako jednostavnu biljku.


Juha od rajčice


Ovo jednostavno i brzo zgotovljeno jelo uvijek pripremamo gostima ili „putnicima“ jer djeluje kao eliksir na umorno tijelo. Načiniti laganu zapršku, te dodati oko 1 litru vode. Umiješati koncentrat rajčice (po ukusu) ili svježi sok od rajčice (samo što onda ne treba toliko vode), te 1 češanj češnjaka, jednu manju glavicu luka, te nekoliko zrna papra. Nakon što provri, dodati malo šećera, sol, a pred kraj još mljevenog papra, i soli po potrebi (vegete može i ne mora). Uvijek dobro dođe svježi peršin ili celer, ili bosiljak – ovisno što više volite. Na kraju ukuhati rezance ili knedle.

3 komentara:

Anonimno kaže...

hvala na posjeti :)
sviđaju mi se tvoja objašnjenja i povezanost s prirodom

Sandra kaže...

E bok, Nena, hvala ti komentaru, i drago mi je da ti se sviđa blog

Anonimno kaže...

rajčicu sam danas oblitalo iskoristila u enchiladama, jako volim to povrće! :)