Brisanjem hrvatskog jezika do lakšeg puta u EU

Eto, predlažu se nove mjere i dopune Zakona o zaštiti potrošača po kojima se citiram „Umjesto hrvatskoga i latinice, obavijesti o proizvodu (što je pravi naziv za deklaracije) ubuduće će moći biti ispisane drugim jezicima ili znakovima, simbolima i piktogramima i sličnim 'potrošaču lako razumljivim jezikom” kraj citata.

Ako sam ja ovo dobro razumjela, više neće biti obvezno ispisivanje deklaracija na hrvatskom jeziku, nego samo jednom jeziku, koje zahtjeva EU, a što je Lijepa Naša prihvatila potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Znači hrvatski potrošač ili europska Unija – pitanje je sad?

Ovo zaista zvuči krajnje pesimistično jer živimo u društvu u kojem je zaštita potrošača ionako na niskom nivou, pa još ako prođe prijedlog ovog zakona i počne se primjenjivati, ne piše nam se dobro.

Na našim policama ionako ima previše robe sumnjivog porijekla i kakvoće, a ako se ta roba prestane deklarirati na razumljivom i čitljivom jeziku (hrvatskom), čekaju nas sivi i neizvjesni dani.

No, kad malo bolje razmislim, postoji rješenje za taj problem. Ustvari, EU nam na taj način čini veliku uslugu, jer ako počnemo bojkotirati sve proizvode u čije smo porijeklo nesigurni ili ga ne znamo, ostaje nam jedino solucija kupovanja hrvatskih proizvoda što u konačnici može imati jako pozitivan učinak na naše gospodarstvo jer ćemo se pokrenuti s mrtve točke.

Konačno će doći kraj jeftinim uvoznim proizvodima i shvatit ćemo da je ipak presudna kvaliteta. Naše zdravlje je svakako važnije od par ušteđenih kuna, stoga ne očajavajte i ne čekajte primjenu novog zakona, nego počnite već sad bojkotirati uvezenu robu.

Vaša djeca će Vam biti zahvalna…

Niska naoblaka s mogućim pljuskovima

Iako je danas poprilično težak dan, veseli me dolazak sljedeće nedjelje jer to znači da je došao kraj predizbornom sajmu taštine i neodrživih obećanja. Po svemu ovome što sam čula do sada teći će nam med mlijeko, uvozit ćemo radnu snagu sa zapada, a radi porasta proizvodnje na lokalnoj razini, tržište planete Zemlje će postati premalo, pa ćemo s vremenom početi izvoziti i na Mjesec…


Od svih lokalnih izbora koje sam do sada pratila, ovi mi se čini najpohlepniji. Bojim se da naša privreda to jednostavno neće moći izdržati zato što su interesne sfere pojedinaca postale megalomanske, tako da nam nakon nedjelje slijedi još jedno zaduživanje u MMF-u.
Ne zna čovjek što je gore – ili izabrati one koji su već na vlasti, a nisu Bog zna što napravili (al' računaš da su već napunili džepove, pa im ne treba više), ili neke „nove“ ljude koji će morati prvo namiri bližu i daljnju rodbinu, pa se onda uhvatiti u koštac sa obećanim izbornim programom, samo što će onda doći i slijedeći lokalni izbori, pa više neće biti vremena za posao, nego jedino za isprazna obećanja.

Ponuda kandidata je zaista bogata, pa mi je žao što se i sama nisam kandidirala. No, kad malo bolje razmislim, ja ne bih polučila uspjeh na lokalnoj razini jer ne znam lijepo pričati i obećavati, a probleme ne vidim u političkim suparnicima, nego u svijesti ljudi koji u većini slučajeva ne rade svoj posao.

Prošećite po nekoj „gradskoj“ upravi, pa izbrojite koliko predmeta skupljaju prašinu ispod monitora, dok dotična gospođa ili gospodin obavljaju „grin-cajg“ shopping na placu ili ispijaju kavicu na nekoj terasi (doduše, ako su nepušači, mogu se uvući i unutar lokala, pa ih tada nećete vidjeti).
Razmislite samo koliko se često smjenjuje vlast na lokalnoj razini kada su u igri dodjele poslova za , npr. održavanje zelenih površina ili asfaltiranje putova. U gradovima se takve igre odvijaju sofisticirano i u rukavicama, dok manja mjesta ne pokazuju sram, pa sa svakim novim godišnjim dobom dolazi i novi načelnik (ili načelnica).
No, nije sve tako crno, jer se i u polju našeg političkog kukolja može nabasati na pokoji klas pšenice, no žalosno je što većina ljudi od korova ne može raspoznati te korisne biljke, a još je žalosnije što naša polja ne pružaju plodno tlo za razvoj takvih biljki jer su previše zatrovana pesticidima korupcije, nerada i nepotizma. Sretna nam Nedjelja!

E pa stigao je…

Novi zakon koji zabranjuje pušenje na svim javnim mjestima, restoranima, kafićima, radnim mjestima i ostalim prostorima slične namjene. Zvuči tako strogo i pro-europski. Jednim dijelom ga i podržavam jer će ljudi na taj način uštedjeti na novcima i učiniti koju dobru i za svoje zdravlje, ali onaj dio koji mi malo bode oči je vječita diskriminacija – u ovom slučaju pušača, na koje će se gledati kao na građane drugog reda…joj, gle ga, vani stoji i puši…

Zaboravili smo vremena kada se uredno pušilo u TV studijima, a to se uživo prenosilo na našim TV ekranima…ili recimo kada je bila normalna stvar zapaliti u autobusu.

Vjerujem da je ovo ipak napredak, iako će duhanska industrija biti na gubitku, a farmaceutska na dobitku. No to je nebitno, jer je važno da se od nečega napuni državna kasa. A tek kad pomislim na kazne koje se spremaju za prekršitelje zakona – odličan način da se Hrvatska izvuče iz nastupile krize i recesije.

Nadam se da će se mnogi pušači odlučiti na prestanak pušenja jer je to najlakši način poštivanja ovog zakona, no savjetujem svima da ne troše pare uludo kupujući razne nikotinske pripravke ili hipnotičke seanse; ključ prestanka pušenja se nalazi u svakom čovjeku,a zove se Volja.

Ljudi previše vremena provode zureći u isprazne ekrane i gutaju sve što im se nađe pod rukom, pa vrlo lako zaboravljaju misliti svojom glavom. Najlakši način da odbacite cigarete je ujedno i najjeftiniji, (iako će me sad popljuvati svi farmaceuti i hipnotizeri, trgovci knjigama o samo-pomoći, udruge za promicanje prava pušača,…) a nagrada je time i veća jer ćete jedino vi, sami, biti zaslužni za prestanak pušenja.

No, ipak, odluka leži u svakom pušaču ponaosob, zato sretno svima…