četvrtak, 20. studenoga 2008.

Naizgled crna i zdrava

Svi smo upoznati sa znanstveno dokazanom činjenicom da je tamna čokolada zdrava, te da zaista povoljno djeluje na kardiovaskularni sustav, snižava visoki krvni tlak, puna je antioksidanata – i kad razmislimo, onako iskreno, shvatiti ćemo da smo se prečesto „držali“ tih blagodati kako bi opravdali što češću konzumaciju ove sveprisutne poslastice.

No medicinski časopisi (poput Lancet-a) su objavili dokaze, tj. tvrdnje koje će nas spustiti na zemlju sa našeg slatkog čokoladnog oblaka.

Tamna čokolada je zaista dobra i zdrava i to prvenstveno radi antioksidanta koji se zove flavonoid. Flavonoid je ujedno i razlog zašto je čokolada gorka. Da bi se riješili neugodne gorčine, proizvođači čokolade i čokoladnih prerađevina dosta često izbacuju flavonoide, i time čokoladi oduzimaju glavnu, zdravstveno povoljnu, značajku. Najgore od svega toga je to što se na većini etiketa koje se nalaze na čokoladi ne navodi da li je ta čokolada sa flavonoidima ili je bez flavonoida.

Naravno, ovo su dobre vijesti, ali samo za ljubitelje tamne čokolade. Za običnu mliječnu čokoladu ili bijelu čokoladu se ne može reći da je zdrava jer se u njima jako rijetko pronalazi flavonoid, ali zato masnoće, kalorije i šećer se i dalje prisutne u tim čokoladama, što itekako pomaže u skupljanju dodatnih kilograma.

Ali ovdje nije kraj – naizgled crna čokolada može biti velika varka zato jer se prilikom proizvodnog procesa u smjesu za čokoladu mogu dodati posebni dodaci koji potamne prirodnu kakao masu, a prirodno gorki flavonoidi su odstranjeni.

I što nam preostaje? Da prestanemo jesti čokoladu?

Teško izvedivo – ali si zato možemo pomoći na način da prilikom slijedeće kupovine tamne čokolade obratimo pozornost na deklaraciju i sastav. Iz gore navedenog da se zaključiti da bi trebalo kupiti onu crnu čokoladu koja ima najmanje aditiva, a najviše kakao dijelova.

ponedjeljak, 17. studenoga 2008.

11 – sretan ili nesretan broj?

U svijetu numerologije broj 11 se smatra jednim od najnesretnijih brojeva – osobno, ne obazirem se previše na takve podatke (ipak, malo više volim sretne brojeve), no u ovom postu ću 11 gledati kao 11 izrazito zdravih (i što najvažnije) lako dostupnih namirnica koje bi svakako trebalo uvrstiti u našu svakodnevnu prehranu.
Poznati nutricionist i autor knjige „The 150 Healthiest Foods on Earth” („150 najzdravijih namirnica na svijetu“ – u mom slobodnom prijevodu) Johnny Bowden navodi slijedeće namirnice kao lako dostupne tijekom cijele godine, te izrazito zdrave i potrebne našem organizmu.

1. Repa – zaista je dostupna iako možda ne previše uobičajena u našoj svakodnevnoj prehrani. Bogata je folatima (vrsta B vitamina topiva u vodi) i prirodnim crvenim pigmentima koji povoljno djeluju u borbi protiv karcinoma.
Preporučuje se konzumirati svježu repu (npr, naribanu na salatu) jer se termičkom obradom smanjuju antioksidnatska djelovanja.

2. Kupus – krcat je različitim nutritivnim tvarima od kojih je jedna „sulforaphane”, a za koju se vjeruje da sudjeluje u borbi protiv raka.
Obzirom da je dostupan tijekom cijele godine, tako je i najobičnija salata od kupusa sasvim dovoljan izvor svih blagodati što nam pruža ovo povrće.

3. Blitva – zelena i lisnata, uvijek dobro došla s krumpirom, kao i ostalo zeleno lisnato povrće bogata je folatima .

4. Cimet – začin koji pomaže u regulaciji šećera u krvi i kolesterola.
Osim u kolačima, može se konzumirati i s medom, zobenim pahuljicama ili s jogurtom.

5. Sok od naranče – smanjuje visoki krvni tlak, te je bogat antioksidantima.
Najbolje je da sami pripremite svježi sok, jer što god pisalo na nekoj etiketi ne može se mjeriti s bogatstvom svježe načinjenog soka.

6. Suhe šljive – odličan antioksidant, te poznato sredstvo za postizanje redovite probave.

7. Sjemenke bundeve (koštice) – najhranjiviji bundevin dio bogat magnezijem, a visoka razina tog minerala smanjuje rizik prerane smrti.

8. Srdele – bilo konzervirane ili svježe pripremljene odličan su izvor omega-3 masnih kiselina, kalcija, željeza, magnezija, kalija, fosfora, cinka i mangana, uz sve te minerale srdele (sardine) su bogate vitaminima B skupine.

9. Kurkuma – začin koji se dobiva iz istoimene korjenaste biljke, u zadnje vrijeme sve prisutniji i na našim prostorima (poznati carry), a djeluje protu upalno i anti kancerogeno.

10. Smrznute borovnice – možda im se malo smanjuje nutritivna vrijednost, ali su svakako dostupne tijekom cijele godine u smrznutom stanju – kao i sve bobičasto voće, borovnice su bogate vitaminima (izrazito su bogate vitaminom C), antioksidantima i menralima.

11. Luk – kuhinja bez luka je nezamisliva, a njegova primjena je zaista široka – od pripravaka u narodnoj medicini (oblog od sjeckanog luka protiv raznih uboda insekata, npr) pa do digestiva. Dodatak osvježavajućim ljetnim salatama, temelj skoro svakog jela, povoljno djeluje na kardiovaskularnu sliku organizma, antikancerogen je, bogat vitaminom C, kromom i dijetalnim vlaknima

petak, 14. studenoga 2008.

Rosopas (Chelidonium maius)

Ponekad nismo ni svjesni koliko se ljekovitih biljaka nalazi oko nas. U većini slučajeva smatramo ih običnim korovom jer narušavaju skladnu sliku uređenog okoliša.

Jedan od takvih „korova“ je i rosopas (Chelidonium maius) poznat kao i lastavičina trava, rusa trava, Marijina biljka, zmijino mlijeko ili žuta trava.

Rosopas raste iz trajnog podanka i može narasti od 30 cm do 80 cm. Najčešće se nalazi na neobrađenim tlima ili ruševinama, uz putove i ograde, a specifičan je po tome što, kada ga otrgnemo i pritisnemo, iz njega poteče narančasto-žuti sok.

Rosopas je veoma ljekovita biljka, no čovjek ipak treba biti oprezan, jer ako se upotrebljava u većim količinama, može biti jako otrovan. Beremo cijelu biljku.

Nekada se rosopas (zajedno sa mladicama koprive i mladicama bazge) koristio za liječenje leukemije jer čisti krv i pomaže kod stvaranja krvi.

Rosopas je diuretičko i purgativno (olakšava čišćenje i pražnjenje crijeva) sredstvo, te se preporučuje onima koji pate od gihta i reume. Povoljno djeluje kod tegoba sa astmom, nesanicom, kroničnim bronhitisom, živčanošću, te kod grčeva u pojedenim organima.

Uspješno se primjenjuje kod oboljenja bubrega, jetra i žuči (otapa žučne kamence).

Poboljšava vid i liječi razne očne upale. Topao oblog od zelenog dijela biljke pomaže kod grčeva u trbuhu i bolova u spolnim organima, a ako stavimo biljku na trbuh, otjerat će gliste.

Rosopas se ipak najviše preporučuje za vanjsku upotrebu jer pomaže kod zloćudnih oboljenja kože (rak kože), kurjih očiju, bradavica i raznih lišajeva.

Rosopas se može upotrebljavati na različite načine – i kao tinktura, i kao čaj (pola čajne žličice se prelije s 2.5 dl vrele vode, te se pije jednom na dan, nakon jela), a najčešće se upotrebljava sok svježe biljke – sok se iscijedi iz opranih listova, stabljike i cvijeta, te se primjenjuje na oboljelo mjesto.

Razlog radi kojeg se treba biti jako oprezan sa rosopasom je otrov helidonin – to je korisno kod kancerogenih oboljenja jer sprečava rast tumorskih stanica, tj., njihovo naglo bujanje, no u većim količinama izaziva mučninu, proljev i povraćanje, a u najgorem slučaju može paralizirati centar za disanje, što može biti fatalno.

Rosopas je biljka koja svakako zaslužuje našu pozornost jer su njene blagodati i veće nego što mislimo, te će nam uz dovoljno opreza svakako olakšati neke od gore navedenih tegoba.